RAZGOVORI OKO AUTORA I NJEGOVA DJELA, MJESEČEVA TAMNA STRANA

Povod kao uvod

Taj tako dragi, dragi naš Duško Trifunović koji je ukrašavao godinama večeri u Sarajevu moje mladosti

Ako bih upisivala imena na veliki spomen zid onih koji su sebe dali našem gradu Duškovo ime bi sigurno tamo duboko urezano svjetlucavim slovima!

S dubokim poštivanjem za velikog bosanskog pjesnika,
Nermana

Bili smo veliki prijatelji i sugradjani. Srce me boli Nermana da ga je današnja Bosna i Sarajevo potpuno zaboravila a bio je i ostao jedan od naših najvećih pisaca. Volio je Bosnu i u oči rata je napisao dramu KULIN BAN povodom godišnjice njegove povelje,pismenosti i državnosti! Umro je u potpunom siromaštvu ali dostojanstveno kao i što je živio!i...moramo se boriti koliko možemo da ga vratimo u njegovo Sarajevo i Bosnu...pa kako će ono bez njega!

Armin Pohara
 

RAZGOVOR KOJI VRIJEDI ZABILJEŽITI

Predrag Finci :

Veliki, ako ne i najznačajniji bosanski pjesnik.

N. Begagić
Iz nekih razloga ga vrlo malo pominju Predrag .. Javljam se jer vjerujem da se moramo svi truditi da Bosni i Hercegovini vratimo njenu kulturnu bastinu jednu i nastalu uz sve nas.
Duška poznam iz mladosti, tada sam voljela njegove pjesme i pripadale su nama svima.
Malo blize su mi bile pjesme Dare Sekulic ni nju vise ne nalazim, ...   poneku pjesmu Rajka Noge sam znala napamet; itd.

Predrag Finci:

O Dušku je lijepo pisao Stevan Tontić u Novom izrazu i nazvao ga "najvećim bosanskim pjesnikom", Dara se pojavi na sarajevskim Danima poezije, a Rajka ni sam više ne bih spominjao, jer je doista postao šovinist i jako zločest.

N. Begagić:

Ne bih Duška nazvala najboljim, ali ni nekoga drugog. Medju velikanima sigurno. Za Nogu znam ali ima nekih njegovih pjesama kojih ne mogu da se odreknem. Tu je sada pitanje za mene koje je lična odluka: odreći se ili ne i djela od autora koji su iznevjerili ljudske vrijednosti. Nemam konačna stava možda jer ne znam da mrzim. Ja Nogu (dominantno) sažaljevam.

Predrag Finci:

Nermana, i ja volim neke njegove pjesme. Slican problem sam imao sa Ezrom Paundom i njegovim fašizmom i antisemitizmom. Što se pak Rajka tiče da dodam i ovo: proveo sam s njim mnoge sate, pa znam da on sve vidi samu kroz nacionalističku vizuru, tako da imam osobni razlog u negativnom odnosu prema njemu. Ne bih ga više volio sresti.

N. Begagić:
Ne bih ni ja Predrag, ni sresti ni vidjeti, znam ga jos iz doba kada sam kao student stanovala sprat iznad njega u Radičevoj.Ne bih se mogla odreći ni nekih Ezrinih poema.
Uvrijedjena Kusturičinim sranjima u vrijeme opsade Sarajeva ponovo sam gledala njegove prve filmove pa onda nove i pokušavala razumjeti šta mu se desilo. Ništa nisam shvatila, filmove ne mogu odbaciti, ništa sto bih osudila ne nalazim u njima ali Kusturicu nastavljam da prezirem jer ga smatram nemoralnim. Ali zašto ne nalazim taj nemoral u njegovim filmovima?

Predrag Finci:
Ima ga u Undergraundu, posebno na pocetku filma u njegovom tumačenju "povijesti" (Ipak, sve mi se čini da je u njemu "biznismen" pobjedio umjetnika). Ima i u Rajka, u njegovoj mržnji prema svemu urbanom. Jednom sam mu rekao da je on starinski pjesnik, da pripada XIX stoljeću, a on meni: "Kakvom XIX, XVII"! A tek njegove "ratne izjave"!

N. Begagić:
…… od ljudi mogu da se odvojim ali ne uspijevam od djela. Možda bi, ako je zlo, trebalo i ime osobe da nestane jer kao javne ličnosti imaju odgovornost (jer mogu uticati).

Predrag Finci:
Mene ipak tješi da dobro djelo nadmaši svog autora. Barem je tako kada su u pitanju vrhunska djela. Ali, ni najbolje djelo ne opravdava autorove nemoralne činove. Ništa ne može opravdati Rajkove ratne pokliče i pozive na ubojstvo dojučerašnjih susjeda. Može njegova pjesma biti dobra, ali on kao čovjek ne valja. Uostalom, kada se samo sjetim da se on, uz nekoliko izuzetaka, nije htio ni družiti s ljudima koji nisu njegove nacije, da je svaki put izvrgavao ruglu moju jezičku "zapadnu varijantu", da je sve iz Beograda valjalo, a ništa u Sarajevu..., onda pomislim da je sve to u njemu odavno bilo.

N. Beagagić:
Mene to toliko boli i dan danas, napisala sam knjigu, tražila obrazloženje, znakove u prošlosti, odbijala, pokušavala shvatiti i nigdje nisam, boli i dalje. Pomoglo mi je malo da dušu smirim , taj bol, susretima sa ljudima ovdje na društvenoj mreži. Rekla sam sebi na kraju da je to možda jer ako si u svijetloj strani (strana života) ne možeš ni vidjeti ni razumjeti tamnu.

Ako mogu da Mocartov Rekvijem smatram i osjećam savršenstvom iz drugih sfera stiglo ljudima onda možemo prihvatiti da djelo zaista prevazidje autora?

Negdje sam na zidu u Matisovu muzeju pročitala da on sebe smatra medijem koji samo prenosi čovjeku preko boje i linija svijet koji je stigao do njega ( a ne pravljen od njega) .. . Možda tako, ono sto sam pročitala kod Vas : pravo umjetničko djelo nosi u sebi postojanje, ono jeste egzistencija za sebe? Ne uspijevam da se odreknem ne mogu nekih djela makar se autori pokazali djubrad

Predrag Finci:
Ne treba se odricati djela, nego njihovih naopakih autora. Ja osobno mislim da su i neke priče Milana Nedića dobre, dakle priče čovjeka koji bi me koštao života da sam u njegovo doba bio rodjen.

N. Begagić:
Razmisljajući evo uz Vas pitam se ponovo nismo li dužni prema čovječanstvu staviti na prvo mjesto interes za održanje Dobra i onoga u kome je zlo uz sve što od njega dolazi brisati? Moja majka koja je čvrsto na zemlji bi bez imalo dileme sve brisala i rekla za Nedića recimo "Sjeme mu se zatrlo!". Ona bi rekla da je sve sto dolazi od takvih ljudi "sjemena zla" vidjeli mi ili ne. Ja sam puna pitanja i dilema

Predrag Finci

I svaki žestoki ljevičar bi rekao slično vašoj majci. Moji prijatelji s ljevice nikako ne prihvataju moje poštovanje Poundove poezije, a napadnu čak i Thomasa Manna zbog njegovog grubog odnosa prema nekim članovima njegove obitelji. Ja pak nastojim odvojiti djelo i čovjeka. Nastojim, koliko mogu, jer moram priznati da me nedavno objavljivanje Heideggerovih dnevnika jako uzdrmalo, poglavito zato što je on na mene dosta utjecao.

N. Begagić
Ne mogu javno negirati vrijednost djela, bilo bi neiskreno, mogu ličnost, to jeste iskreno.
Da, bez obzira na interes čovječanstva da održi Dobro , ne mogu biti nepoštena i reči ono sto ne osjećam takvim, to je moja granica prihvatanja.
Tu sam se sa vama složila.

-dan poslije

....  Ne volim čitati ono što nam sami autori nisu dali. Zar nije objava Dnevnika Hajdegera onaj korak na koji nas nisu oni ovlastili, ulazak u intimu i unutrašnja previranja bića , dio njih koji nisu htjeli dijeliti ni sa kim?
Pozdrav,

Nermana

Bilo bi lijepo da okupite sve što smo na FB prije koji dan jedno drugom pisali, i eto teksta …Što se pak Heideggera tiče, on je sam htio da njegov dnevnik jednom bude objavljen, čak rekao da je u njemu "posljednja tajna koju još nije otkrio". A otkriće te tajne je ono sto me je šokiralo.

Srdačno

Predrag

Nisam znala da je on sam htio da se to objavi! Bilo nam je bolje bez njegovih crnih sveski : ) I inače,  kao bez mjesečeve crne strane (one bez sunca)!
Nermana

PS
Hvala Predrag  za razgovor
 

Ljubav nema bolje dane - Duško Trifunović (int. V. Đorđević Laki)

https://www.youtube.com/watch?v=A7MOedQHfQA