SEHARA

Tek sada, kada sam se okrenula pisanju, znam da sam odabrala bila pravi poziv i studirala tehniku. Dala mi je bila mogućnost veće aktivnosti, rješavanja problema, traženja rješenja i kreativnosti u prostoru. Pisanje je vezano za mjesto, samoća i ulazak u sama sebe i uvijek sumnja u ono što se daje.

Pisanje je i iznošenje sebe iznutrašnjeg, kao oblikovanje spoljnje toga unutrašnjeg svijeta. A kada je gotovo onda je to i potpuno odvajanje jer naše unutrašnje biće zajedno sa mislima je uvijek u kretanju, turbulentno i sastavljeno od svega i svačega.

Pisanjem se doživljava novi odnos ljudi i njihova očekivanja u odnosu na tebe kroz tvoje riječi. I to donosi osjećaj smanjene slobode, jer, i ne htijući bojiš se da li ćeš odgovoriti zahtjevima onih koji misle da preko pisanja tvoje duše nalaze sebe. A sva sličnost i počinje i završava se u tvom proizvodu trenutka i inspiracije, ne samom tebi.

Zato počinjem, pa zastajem i ne znam i dalje ne samo imam li vremena nego i želim li stvarno taj javni zavodljivim kontakt sa nepoznatim ljudima.Taj kontakt u kome, osjećam, prestajem biti ja i slobodna jer me njihove oči, iako neću, i uslovljavaju, prave drugačijom, da bih bila pogodna mijenjaju.

Jutros tačno u 6h27



pjesme obajvljene u Sehari Jasne Šamić u novembru 2015

index.jpg

http://www.balkan-sehara.com/poezija5_2015.html

Kliknuti na vezu za ulaz u Seharu