Prvi odlazak rahmetli dede Ibrahima u kino se završio neslavno (neki su govorili da je to bilo kino Central prvo u Zenici ali nisam sigurna). Nakon dugo nećkanja, odlučio dedo a ode u kino, sjeo je pred ekran misleći da se tako bolje vidi, film je počeo i voz krenuo da ulazi u stanicu, dedo je skočio sa stolice da ga ne pregazi! A moj dedo je imao crnu mantiju i čalmu na glavi jer je bio hodža pa su ga ljudi i znali.

Stid što je pred svima pokazao strah natjerao dedu da izađe iz kina i ne odgleda film do kraja.

Ne znam koje je to godine bilo u Bosni i ne znam je li gledao ovaj prvi snimljen film u kome u nekoliko minuta voz ulazi u stanicu napravljen 1895 jer dedo je rođen nekoliko godina ranije a mi na Balkanu poprilično kasnili.

Drugi djed po majci, rahmetli Ahmed, oberšumar u zeničkoj regiji, fino podaleko sjeo u sali. Kada film krenuo neka tuča na ekranu i onaj loši umlati dobroga. Pričao dedo kako je negdje ispred njega sjedio crnogorac u uniformi, skočio i pištolj uperio na ekran pa ispalio metak vičući "Nećeš ti džukelo pobjeći". Svo kino se razbježalo!

Priča ostala u porodici, ali porodica sve manja. Danas, gledajući Skorezeovog "Huga Cabret-a" u omaž jednom od prvih sineasta Georges Meliers, podsjetih se, možda nekog ova priča razveseli.

Utorak, 19.april 2016

Retour à l'accueil