Svi osjećaji putuju i dalje sa mnom,
gutam u nizu sopstvene riječi,
ispred otvorena pogleda
suze završavaju put.
 
Dok mlađi uzimaju svijet
na svoje ruke, otpuštena
okrećem pogled prema onima
koji su ostali u daljini.
 
Naslagala se neznanja o
ljudskoj sudbini,
zlu i smrtnosti svih ideala,
(svako od nas je tek jedan
od milijardu pokušaja),
misli su jetke i okrutne.
 
Bar da nema spoznaja!
 
Na začelju sam kolone,
što ide prema sutra,
lelujav plamičak pravljen
da potvrdi svijet po modelu sunca:
prvo zrakama napravi jutro,
i onda probudi cvijet.
 
Jednostavna je tajna bića.
Retour à l'accueil