U omaž djetinjstvu u Jugi i Prvi maj koji bi počinjao limenom glazbom što budi grad a završavao uz okretanje i miris ražnja u Babinoj rijeci (za nas Zeničane) gdje je išao sav komšiluk: matere sjedile na dekama, očevi sa strane pijuckali rakiju a mi djeca trčkarali da donosimo vode sa izvora ili se igrali na livadi između dvije vatre.

Niti je bilo strepnji ni straha a svi bili radnička klasa osim političara.

........

Danas svi mi koji smo rođeni u Jugi nemamo više domovine, na Balkanu uporno odumire radnička klasa, ali zato su političari, rakija i ražanj ostali isti.




1.maj 2016, nedjelja

1.MAJ
Retour à l'accueil