BURLACI

Bio je u kući kod rahmetli nene jedan ispust na zidu lijevo na vrhu kada bi se penjalo uz merdevine na sprat kuće. Služio je kao polica na kojoj su poredane knjige daidža koje sam sa pobožnošću listala kada bi mi nena za nagradu za neki sitni posao dozvolila da se popnem.
Nisam mogla imati više od 10 godina kada sam u brošuri malenog formata naišla na fotografiju Rjepinovih Burlaka. Papir te knjige je bio slaba kvaliteta, požutio i slika crno-bijela ali mene je doslovno fascinirao prizor. U pokretu ljudi na slici sam osjećala tako zamor i bol da sam ih sve vidjela živim, skoro sama osjećala da i ja vučem konopce i posustajem dok Volga mutna teče.

Voljela sam ovu sliku sav život, inspirisala me na mnogo toga, a zasigurno na osjećaj da su mi Rusi blizak narod, na sućut i moj marksizam.

Gledajući je ovih dana ponovo pomislih da je možda došlo vrijeme i da je, konačno, vidim....

Burlaci na Volgi
Ilja Jefimović Rjepin, 1873.
ulje na platnu 132x281
Saint Petersburg