Jučer, nedaleko od moga doma u šetnji pored rijeke, ugledam ovaj usisivač za otpalo (odrezano) lišće. Baš me razveselio. Čuje se brujanje, krckanje, šuštanje listova kada prolaze kroz cijev.
Radnik drži na ušima slušalice, vjerovatno nešto od električne muzike udara binarno, ja zastala i nasmiješena gledam listiće na veselu putu. Ne bih zasigurno ni jedan zvuk da propustim, ni jednu malenu putanju, umilan ples dok ponovo ne polegnu kraj družine nakon vesela izlaska u kamion.

Tada, sa druge strane cijevi ponovo slobodno padaju; ja, dok ih gledam, kao da čujem dječiju ciku i smijeh. Pomislih da, možda baš ovako, i naše duše odlaze na onaj svijet.

NB, 16.juli 2016

DEPONIJA DUŠA
Retour à l'accueil