Vrelo Bosne, 13.jula 2016

U podne se uputih na ručak u restoran na Vrelu. Svi stolovi zauzeti najviše sa pokrivenim ženama, muškim, i dječicom oko roditelja. Neki odoše i ja požurih prema stolu u hladovini iznad rječice ali konobar se ispriječi pred mene "Sačekaj da očistim! "... Neugodno iznenađena kažem da je nepristojan i on se povuče. Nešto potom stiže sa naručenom platom za ručak i pogledom izvinjenja. "Oprostite gospođo, nisam gledao. Ne mogu više, slomili su me " "Ko vas slomio ?" pitam "Ovi Arapi što dolaze sa djecom i ženama, vrlo su glasni, djeca skaču, svi nešto traže i između sebe preko stolova govore...iscrpljen sam skroz ... Još malo samo da izdržim pa će penzija. Riješiću se ja ovog belaja ne zvao se Ostali uz moje drugare Sejdić-Fincija "... Pogledam ga bolje, iskren je, onda se nasmijem da vidi da sam mu oprostila, pa kažem
" Ma ja, najlakše gaće istresa svoj na svoga! I ja sam Ostala ali bogme ne i zaostala!".

Poslije rastanka u smijehu sa Mehom "Sejdić-Finci" požurim prošetati Vrelom. Pri šetnji vrebam "umotane" da obezbijedim dokazni materijal za Dnevnik. Zaista , zacrnilo se Vrelo Bosne od zamotanih žena na 36 stepeni Celzijusa i dobro otkrivenih muškaraca i muške djece.

Jutros čekajući let za Beč naiđoh na članak u novinama našeg aerodroma,: otvorena redovna avionska linija sa Arapskim Emiratima. Ubjeđujem sebe da ove sve crne hurije od jučer nisu naše i da je to tek neka turistička ekskurzija od tamo ...Tanka nada ali ipak, daj Bože!


Douai, 14.7.2016

OSTALI NA VRELU BOSNEOSTALI NA VRELU BOSNE
Retour à l'accueil