Ovo je Ginak, princ grada Edine, regija Diyala, Sumerićanin, živ negdje 2700 godina prije Hrista. Koliko li je stoljeća bio kod sebe i kako li je stigao do Luvra, koliko ga očiju gledalo kroz vijekove i koje sve ruke dodirivale, ne znam. Znam da sam ga od prvog susreta prošle godine zavoljela, poseban mi je. Pogled na njegovo lice, svaki puta kada ga obiđem, u meni izazove osjećaje.
Poželjeh da podijelim ovu dragocjenost moje duše večeras sa vama, sa nekim od vas koje već dugo ne vidjeh ili koje se nadam jednom i sresti. Neka nas vežu poruke srca, tamo je uvijek najsigurnije.
NB, sumrak kraj augusta
(26.august, petak uveče)
Ahmet Imsirović: Hvala, mnogo, podsjetila si me na moje godine kada sam živio u Baghdadu- tamo je bila glavna ulica i zvala se Rašidova koji se ubio , javno, zato što nije ispunio obećano. A srebrena tambura iz istog perioda, kad je slavljen Ginjak, pramati svih žičanih istrumenata u toku rata koji je vodio mlađahni Bušonj netragom je nestala .
Basra je bila mirisna Venecija , Hasan al Basri prije i Hegela i Spinoze i ostalih evropskih koje visine uma ali imaju i dan dans zabranu da se izučavaju pa sami tako kao Ginjakčina , nakon 5000 godina kaže " Evo me a kako si mi ti !!!!!", Hvala na toploti, baš sam bio u provinciji Diyala ima divno mjesto zove se AL Baquba i Al Magdadija i rijeku ko dječije oči bistru i zelenu i ima ime Diyala.....