Ako nas je međunarodna zajednica prisilila da se potpiše Daytonski sporazum, ako po njemu i aneksima imamo državu sa Republikom Srpskom onda su zaista Karadžić, Maldić, Plavšić zaslužni za formiranje ove Republike jer su je oni svojim svestranim angažovanjem izvojevali. Toliko im je bilo stalo da je imaju da nisu prezali od zločina nad drugim, čak i nad svojim narodom da bi je osvojili. Samim tim , kako nikada u RS nije došlo do javnog izuzeća ni osude načina kako je republika napravljena, i kako je plasirano uvjerenje da bi priznanje njihova zločina bilo ujedno i početak kraja RS to se politički u ovoj republici, čak i od mnogih svjesnih greške, nastavlja žmiriti na sve. Međutim, potpuno je netačno da je RS sama za sebe smetnja u funkcioniranju BiH.
Ako je ona dio BiH i u njoj svi imaju jednaka prava i obaveze sasvim je svejedno organizaciono ustrojstvo: jedino je važno da to ustrojstvo bude efikasno za dobro svih.
U toku ratnih godina 92-95 poginulo je 96 000 ljudi (zvanični izvještaji iz Bosanske knjige mrtvih, zaokruženja NB) od čega Armija BiH 30000 vojnika, paravojne formacije RS 26 000 vojnika i 6000 vojnika paravojne Hrvatske snage odbrane.
Ubijeno je 38 000 civila (3000 djece, oko 9000 žena). Ne može se negirati činjenica da je 82 % ubijenih civila bilo porijeklom muslimanskih porodica. Jasno je da su njih veliki broj bili meta paravojnih formacija jer je u projektu formiranja RS i odvajanja Herceg Bosne trebalo "očistiti" maksimalno teritorije (proglašene) nacionalnim, trebalo je obezbijediti uvjerljivu nacionalnu monolitnost. Ako se prihvati u RS da su Karadžić, PLavšić, Mladić, Krajišnik etc. vođe-organizatori osvajanja BiH i njena etnička čišćenja zločinci onda oni neće biti krivi samo za mrtve civile nego i za 26000 mrtvih srpskih vojnika i za svu nesreću naroda čijim su vođama sebe smatrali.Sasvim sigurno i svi koji su bili uz njih a danas žive u RS a učestvovali su u ratu bi postali krivi. Dakle, valja nastaviti igru i prebacivati krivicu na druge, držati se priče o odbrani srpskog naroda i uprkos osudi svih ostalih proglašavati-amnestirati na zločin svoje vođe. Mnogo prešućivanja danas nailazimo i kod drugih. Sve to se zove nasilje nad nacionalnim bićem zemlje.

Istina je da nema stabilnosti za Bosnu i Hercegovinu dok se njeni stanovnici ne obračunaju sa svojim krivcima i u svojim redovima te tako očiste od mrlja moral Zajednice kojoj pripadaju.

Treba se vratiti nazad i ne pričati o tome da ne treba zaboraviti rat i zločine, treba se vratiti nazad i OSUDITI zločine, dakle DISTANCIRATI se od načina na koji je BiH dijeljena i nepotrebno ljudi unesrećivani i ubijani. Treba dozvoliti i dati priliku da se kaže javno da je rat donio svima nesreću i bol, sve nas unazadio i da ništa što je dobijeno nije vrijedilo niti jedne ljudske suze a kamoli života toliko ljudi!

BiH mora, ako hoće naprijed, postati ponovo država svih njenih stanovnika jednako u glavi svakog od nas i svi mrtvi postati naši mrtvi, dobri ili loši. Tada ni Karadžić ni Mladić ni Krajišnik ni Plavšička ne mogu i neće biti heroji NIKOME jer su nama svima donijeli bol i jer mi odbijamo nasilje nad drugima kao političko sredstvo. Sasvim izvjesno ne može biti heroj ni Alija Izetbegović koji je potpisao Dayton i rasparčavanje BiH uz dva predsjednika drugih država a protiv stava naroda BiH potvrđenom referendumom pred sam rat. U tom smislu mislim da savezi i udruženja boraca iz svih entiteta treba da se povežu i zajedno djeluju prvi u izjavama, stavovima i pokajanju znajući da je to interes SVIH. Mislim da to mogu jer mnogi njihovi članovi su zaista vjerovali da se bore za svoj narod, neki za jedinstvenu BiH i danas, nakon toliko vremena svi koji imalo znaju da gledaju, znaju da se u tom ratu najmanje mislilo na narod(e) i da su prevareni. Svima nam je jasno da je taj prljavi rat bio borba za pljačku zemlje, borba mafije i osvajanja, njena podjela na interesne zone.

Dakle, neka nam iznevjereni borci pokažu svojim ujedinjenjem da su voljeli Bosnu i da su vjerovali da dobro čine! Oni su ti koji najbrže i najlakše svojim ujedinjenjem mogu vratiti dobro građana kao moralni zakon zemlje.

Samo njima danas, kada ih slušam razočarane i iznevjerene, vjerujem.


NB, oktobar 2016

Retour à l'accueil