Jedna krasna knjiga stigla od Fincija: filozofska, dubokomislena, analitična, obrazovna i poetična-tanano osjećajna, smrtna, pomirena (drugačije i ne može), odvojena i sama a opet preko sebe sa nama ... u svome gradu, i u svim drugim gradovima, na svojim ulicama, kolodvoru, grobljima. Knjiga obojena nostalgijom koju pisac pušta kao sitne čestice magle da obavija tekst.

Nije to puko razmišljanje o gradovima, to nas Predragova sigurna ruka vodi kroz grad djetinjstva i odrastanja Sarajevo sve dok ne postane rana, do Londona, grada koji ga usvojio.
 
U ovom pjesničkom eseju potka je dvostruka nit (kakav je i sam autor): jedna  filozofska u kojoj Finci  razmišlja i preleće druge gradove trgove, glavne ulice, rijeke , citira pisce i zaključuje . druga nit intimna, sa sjećanjima koja izrone, ljudima i događajima svoja grada i sebe sama na koji se, rekla bih pristojnošću i svjesnim odabirom, nadodaje London.

Dvije niti se isprepliću, jedna drugu pokrivaju, privremeno odgurnu u stranu i vraćaju se; sva pisanja su uvijek  bez insistiranja, s mjerom i u ravnoteži,  kakva je ruka autora. U dijelovima osječajne potke Finci zna ganuti do suza dotakavši  žice duše koja jeste ono što živi-  Onda se ponovo vraća na ulice, trgove žile kucavice gradova i analizira ali uvijek sa unutrašnje strane bića, one koja se formira u nama samima i koja jesmo.

Oduševljena čitam, ponekada me osjećaji preplave ili misao zastane ispitujući se (kao u dijelu "O groblju" u kome autor dotiče svoju misao o kraju kome se bližimo).

Nakon zadnjih stranica, još pod jakim utiskom lijepog, zapisujem da pred sobom imam vrijedno djelo,  znalačko i iskreno, filozofsko i osjećajno, pisano uz punu kreativnu inspiraciju, rođeno iz sebe i za sebe kao poezija.

Tamo bih ga i svrstala.



Decembar 2016
 
 
PS

Draga Nermana,
mislim da bi bilo dobro da ovaj izouzetno lijepo napisani tekst bude trajno "na oku čitatelja". Sugerirao bih da ga stavite kao komentar ispod snimka promocije ove knjige na Youtube, pa će ga tako vidjeti u toku godine barem 1.000 ljudi. A to je ovaj tekst zaslužio. Hvala još jednom
Predrag Finci
Retour à l'accueil