1. CRNA MAČKA

Vraćamo se muž i ja, Edin mal, spava nazad iza nas u kolima, mi bili na sijelu kod Mirzina brata i snahe pa zaglavili do kasno. Negdje smo na pola puta od Otoke do Vraca kada iskoči crna mačka pred auto , Mirza ukoči , ona se ode, a ja zaboravih da pljunem tri puta kako inače, za svaki slučaj, kada su mačke upitanju uradim. Mirza nastavi voziti, meni mačka pred očima i šuhba što ne pljunuh, kad nam se ugasi svo svjetlo u autu, ne rade ni farovi, ništa ...mrkli mrak, mi sa malim djetetom, ulične svjetiljke urijetko, ni mjesečine a nama valja tako još uz Vraca.

E pa otada, kada god vidim mačku da prelazi cestu pred autom ja dobro usporim ne bi  li ko drugi da prođe prvi umjesto mene....

 

2. SMIJEH U PONOĆ

Uvijek je ponoć bila vrijeme iza koga treba da se u krevetu i spava, nekako kao da iza ponoći važe pravila života drugih  bića koji su gospodari između svjetlosti dva dana. Rahmetli nena, pa i moja majka, su nas učile da ne valja ni preglasno se smijati, ni preglasno pričati, posebno noću, jer tako se "nečastivi priziva". Vjerovala ili ne ja sam se toga  uvijek pridržavala jer i u priči o vampirima po danjem svjetlu sve tamno spava.

Elem, neke godine, kod mene na večeri Klodine, sa Marsijalom, dovela svoju jaranicu koju ja ne poznam. Njih dvije su pune priča o  svojim zajedničkim zgodama i nezgodama i sve nas oko stola cijelo veče zabavljaju  nadovezujući se jedna na drugu u govoru. Duga francuska večera stigla do kafe i deserta, uskoro će ponoć, Klodin nešto ispriča  a ova njena jaranica  nadoda, Klodin se naljuti malo,  jaranica pade u još jači smijeh, Klodin za njom! Ne da se smiju nego se cijepaju od smijeha, ne smanjuju! U početku se svi smijemo sa njima, onda mi zaostali a one nastavile toliko glasno da počinje da smeta.

Iznenada sve presiječe jaka eksplozija! One ušutiše, svi upadosmo u mrak, zidni sat otkucava ponoć. Ja, u jezi, ne razmišljajući naglas počeh učiti "lâ ilâhe iİllallah"!

U sobi i u hodniku sve sijalice eksplodirale i raspršile u stotine sitnih komada. Sijelo se raziđe promijenjeno bez komentara.

 

3. ZVIŽDANJE U KUĆI

Postoje  neka pravila života koja se predaju sa naraštaja na naraštaj od jednih drugima, a da niko ne zna jesu li stvarno ispravna. Medju njima je u našoj porodici nalog da ne valja zviždati u kući noću, i ja sam ga se uvijek pridržavala.

Stariji sin je imao deset a mladji pet godina kada sam ostala da živim sama sa njima na trećem , zadnjem spratu stambene zgrade u Dobrinji, bez lifta. Ulazna vrata zgrade se noću zaključavaju pa se osjećam sigurnija. Jedno subotnje veče gledamo mi sve troje do kasno film, poslije filma tražim od djece da idu spavati a njima se ne da. Konačno ih utjeram u njihovu sobu  i zatvorim vrata kad'  začujem kao obojica zvižde! Ja brže otvorim ponovo vrata, oni zatvorili oči i prave se da spavaju, ružim da se noću ne zviždi jer je tako šejtan priziva. Tek što sam rečenicu izgovorila  oglasi se zvono na vratima, zvoni dugo bez prestanka.... u sobi kod djece zavladala grobna tišina, bogme i ja se sva od straha naježila.

Provirim kroz rupu, niko pred vratima, izađem  na balkon da pogledam, nikoga ispred kuće. Vratim se u sobu kod sinova, ponoć je upravo prošla, upalim svjetlo,  ublijedila obojica, mole da spavam sa njima.

Bogme, ja jedva dočekala!

 

4. MORAM

Jutros trka u kući, stariji sin treba stići do 8 u Lille, ja odlučila da ga odvezem pa ustala u pola šest, on već na nogama. U 6 i 20 spremna da krenem, dok on doručkuje pitam ga za koliko kreće. Kaže kroz zalogaj: "Odmah! MORAM biti do osam tamo!". Odgovaram da je u redu, imam dovoljno vremena ali on opet ponovi malo i nervozno "Ti kako znaš, a ja MORAM prije osam biti tamo". Malo me lecnu njegov govor, nikada moji roditelji nisu dali da se kaže "moram" , pa stala i odgovaram "Sine, samo se umrijeti MORA, nemoj tako govoriti , nikad ne znaš. Reci "treba da" , ili "akobogda" ... " , on odgovara podsmjehujući se: "ta vaša sujevjerja! Ja MORAM, a ti ako ti se hoće, moli Boga!".

Ušli u auto, ja krenula, napolju još mrak, nikoga na ulici; ni kilometar od kuće neki čudan zvuk, moradoh stati. Edin otišao da pogleda: pukla nova lijeva zadnja guma, skroz izduvala... Otišao je trčeći na voz i sigurno neće stići na vrijeme.

A ja sjela pred računar pa se svega ovoga prisjetila i evo zapisah 20. februara .2017, u jutro.

ZNAKOVI PORED PUTA ii
Retour à l'accueil