Davno jednom, toliko da je samo postalo slika, nakon nove bračne krize moj muž je, na moje insistiranje, uzeo kofer, stavio nekoliko odijela u njega i napustio dom.Ja sam odahnula jer je rascjep predugo trajao i crpio sve snage iz nas.Stariji sin je, jutro poslije nakon budjenja, rekao: "Ne brini mama, neka brat usisava kuću a ja ću bacati smeće". Bilo je to sve što ga, mislila sam tada, vezalo za oca, ni on ni brat nisu plakali, niti se žalili. Vjerovala sam da smo naš razvod pregrmili bez problema za djecu i onda sam polako, godina po godina kako su rasli, prepoznavala posljedice razvoda i za sinove a i za mene koja sam na svoja leđa stavila težak teret podizanja djece sasvim sama;

Sinoć sam bila na kod starijeg sina da pomognem oko preseljenja njegovih stvari u novi dom gdje će odsada živjeti sam. Godinu dana njegove nadčovjecanske borbe da ostane uz sinčića koji danas ima tri i po godine, se završilo presudom da maleni ostaje kod majke a da će moći povremeno boraviti kod oca. Nanino Čaće se igralo na ćilimu u svojoj budućoj povremenoj sobi dok smo sin i ja razmještali stvari. Kasno smo krenuli, valjalo je dijete odvesti majci. Na šamrli u predsoblju unuk je skinuo pokućnice, obukao je sam cipele kako ga njegov tata naučio, a onda u ruci ponio pape do oca, stao visok ocu do iznad koljena, i pita "Tata, gdje su tvoje cipele da i ja stavim svoje?".

Sin je zaplakao, mene počelo da guši u grlu, jutros isto tako, tuga beskrajna. U to par riječi moga unuka i njegovoj rukici sa papama našla se sva tragedija i mojih sinova i sve djece svijeta jer se roditelji ne vole više....

15.mart 2017Pqarc Gayant Expo, Douai mart 2017 , nepoznati

Retour à l'accueil