Tako je rijetko da sam željela zabilježiti. Samo nekoliko dana pred prvi dan novog proljeća šetnja u suncu sa Emirom pored potoka Sensee. Predložila sam da mu poklonim pogled na maleni kutak na periferiji grada sa potokom za koji mnogi ovdje i ne zna da ga ima. Na nekim mjestima, ako se šeta pored vode se čuje kako klopara preko kamenja kao u našoj Bosni, onda se razlije sva u mulje u kom plivaju i gaću patke ili se ugleda duguljasto mokro tijelo malena vodenog miša. Danas blještaju u svjetlosti iz šumaraka kraj potoka gomile žutih narcisa, bijelih pognutih glavica visibaba i pokoji grm ljubičica.
Ovdje sve zajedno nikne jer snijega ni zime nije ni bilo, tek pokoja pahulja jedno veče i nekoliko dana temperatura koja se spustila ispod nule. A ja , kao da sam promašila još jednu godinu jer se, i ona nova istim ogoljelim granama nastavila na jesen prethodne, bez čarobna bjelila da obilježi sezonu.
NB, 16.mart 2017