EDINOV ROĐENDAN

Na današnji dan prije 39 godina sam po prvi puta postala majka. Bila je nedjelja kao danas, na stadionu Koševo bila utakmica između Želje i Sarajeva dok sam se ja porađala. Kada su mi pokazali moje djetešce umotano u veknu sa tankim pramenovima kose zalijepljene na čelu, baš kao na kipovima Rimpske imperije Julije Cezar, sve sam zaboravila i da me je bolilo, i da sam se mučila. Medicinska sestra u bijelom mi je zavezala plavu traku sa brojem 219 na iznemoglu lijevu ruku. Gledajući malenu glavicu moga dječačića spustila sam prvi poljubac na traku umjesto na njega.

Nikada se ne zaboravlja i šta god, kako god nam život djecu nosi ostajemo svjedoci njihova prvog daha i svakog dana. Kao da nam se život sa svakim djetetom umnoži na još staza i brineš o onoliko života, koliko je staza.

Eto, za mene je to bilo biti majka. Iako, kada odrastu, naša ljubav se povlači u kutak i ničemu više za sreću nekadašnjeg djeteta nije dovoljna. Postala sam ex-mama koju sunce obasja kada vidim sina i svaki puta sam istom srećom obasjana. Baš kao onaj dan prije 39 godina, kada sam poljubila plavu traku sa brojem 219 umjesto moga malenog "Julija Cezara".

Douai, 9.april 2017.

 

Retour à l'accueil