Groblje na Vlakovu. Vozimo se dugo od Sarajeva, ali kada stižemo, zapanji me njegova veličina ( zar toliko grada i ovdje spava?! ) prodavnice sa cvijećem, plastika i umotane saksije. (Uvijek sam se pitala kakva nam je to čudna navika da na naše drage mrtve sadimo cvijeće stavljamo vazne ili teške kamene ploče kao da zemlja nije dovoljno teška).

Između velikih aleja sa mrtvim moguće je bilo voziti se kolima, sada je prolaz autom zabranjen, kada se umori od koraka imaju klupe. Ali to mnoštvo zauzetih parcela mrtvim čini da se ili gubi strah od smrti ili bježi glavom bez obzira. Nije ovo mjesto gdje može da se sjedi i meditira.

Gledajući groblje podijeljeno po vjerama pitam Dianu da li zna razliku između mezara i groba za nas u Bosni pa i sebi pojašnjavam : u mezaru se go mejt spušta u ćefinima na zemlju, tabut se ne ostavlja, a koso položene daske će vremenom istruliti i spustiti se na kosti. U grobovima su mrtvi zatvoreni u kovčege u svojim najboljim haljinama i odijelima. Vremenom i sanduk truli, završavam ...

Sjetih se da mi je neki dan mama rekla da su muslimanske žene nekada puštale dugu kosu u starosti da bi im kosa pokrila stidna mjesta kada ih bula poslije smrti kupa. Sva sam se tada razniježila ali ovo Diani ne govorim. Suvišnim govorom se skrvnavi mir ovoga mjesta.

U tako šutke stižemo do dijela groblja određenog za one koji se ne ukapaju po vjerskim običajima. Našoj Dragani je pri sahrani svirala truba, nije bilo govora, sada je iznad njene glave uspravna ploča sa imenom. Malo udesno leži Nedim. I on je tražio isti ukop kao njegova Dragana. Dok gledam njihove dvije uspravne ploče vidim ih kako sjede na istoj razdaljini jedno od drugoga na dan vjenčanja u sali "Nacionala". Dok nama svatovima dobro u ćejfio pa pocrvenio dedo Abdulah pjeva "stade se cvijeće rosom kititi", čika Neđo takođe crven od rakije radosnice, Draganin otac, zapjeva punim glasom "Bilećanku".a mi svi za njima.. Okrenem glavu sa suznim očima od njihovih grobova i čitam imena za vječnost im susjeda.

Jedna Marija je još živa sebi podigla spomenik kraj voljena Esada, jedan Pero čeka smrt da ga polože kraj njegove Sandre .... nižu se imena , parovi koje smo zvali "miješanima" i koji su i u smrti nastavili da se vole odustavši i od lijepih haljina i od ćefina.

Na Slobodanovu grobu cvjetaju krasne žute ruže, posadila i bdjela kraj njih njegova Azra ...

Tako prelazim pogledom odjeljak Prvih među svima ... onih koje su ovdje poprijeko i sa nipodaštavanjem gledali poslijeratnih godina , koji su u ratu plaćali svoje srce isključenjem ili , kao naš Nedim, kopanjem po rovovima ...

Vjetar je raznio komadiće plastična cvijeća , slamke po svim grobovima. Praznina nad godinom smrti onih koji će doći sve do Nihade koja je sama sebi baš ovdje grob već podigla.

Vraćam se živim ispunjena mišlju na taj maleni komad Planete gdje mrtvi poručuju da je ljubav iznad svih ljudskih podjela i psina Molim raširenih ruku za njihove duše i sama isključena, pridružujem im se s poštivanjem, i na grobljima.

Sa, nedjelja 15. juli 2017

Mersad Berber, Bosanski konj

Mersad Berber, Bosanski konj

Retour à l'accueil