"RIJEČI SA UNE", Bihać
Sku8p autora pisane riječi, 8-10 septembar ..2017
 

Tri iscrpljujuća dana, prepuna događanja. Od Sarajeva do Bihaća dugo zamorno putovanje autobusom sa mnogo stajanja. Naporno istina ali ponovila bih u svakom času bez razmišljanja!

A tamo na licu mjesta, u starom Domu JNA, sada Domu Kulture, prvo kaHvana (pet čevapa i Preminger piva , 5 maraka) besplatan miris sale Doma JNA (mirisale su sve isto), stolovi sa bordo stolnjacima ... Na moju radost dočeka me naš život od nekada, čak i Titov lik na fasadi zgrade. Ovdje se sada dom naziva Dom Kulture ( u mojoj Zenici Dom Preporoda pa mi ga više nema) , u njemu i krasna dvorana, prvo veče u njoj skoro stotinu ljudi okuplja želja da ponude drugom svoju riječ. Nije važno je li to književnost ili tek pokušaj autora, u sve je utočena dobra želja, bol, tuga briga, ponekada smijeh i zasigurno uvjerenja, Koliko dobrodošlice kod domaćina, toliko i kod novih prijatelja!

(zaista zanemarljivu manjinu slijepih i gluvih za sve osim za svoje ja izostavljam iz daljeg teksta.)

Prvo veče završavamo u sali Doma svi zajedno uz pohovane pileće odreske i pir, sutra ćemo na Uni vidjeti smaragdnu vodu kako se obrušava preko stijena u milion kapljica u kojima sunce upalilo fenjer. Podne će se jesti grah i kupus salata, na otvorenu slušati promocija zbirke rima pa sići u grad za lijepo veče u druženju sa Bosancima iz Splita i drugim promotorima. Lično sam presretna smijehom kojim je odgovorila sala na aforizme, lude misli i očaj koje im od srca poklanjam. Večer završavamo u Paviljonu uz malo glasnu muziku, naša pjevanja i opet razdragana lica ljubitelja pisanja.

Zadnji dan nas serpentinama penju na Ostrožac gdje nas dočekuju zidine i unutra park nekadašnjih kiparskih kolonija, ljudi koji su bili ljubitelji dlijeta i kamena U ovoj ljepoti svaki kamen je, čak i nedotaknut dlijetom, pjesma, kao što kod ovih ljubitelja pisane riječi svaka izgovorena ljubavlju rečenica, na ovom zraku i ljepoti, postaje poezija.

U završnici priredba pred vratima urušena dvorca, prekrasna dječica Ostrošca zabavljena recitovanjem, svi ukrasi dana. Bila bih oduševljena kada bih mogla zanemariti da su djeca cvijet koji se tek otvara i da nisu za njih ni naši bolovi niti naša iti jedna rana! Po meni crvena tačkica dana, prijetnja oblacima koje brzo rastjeruju ljupkim stihovima za djecu beskrajno šarmantna Gordana i sva od ljudske ljepote satkana Nisveta.

Prošlo je 2 sata, autobus kreće na stanicu protiv moje tajne nade da zakasnimo, da ne idemo jer mi je lijepo i jer mi se odavdje više ne odlazi! Uz plave šljive koje ostresa mlada žena na prostrt čaršav u bašći kraj kapije Ostrošca , ostala mi je u očima i srcu slika Udruženja žena Ostrošca sve nasmiješena jedna do druge u nekim plavim jaknama u redu ispred prenatrpanih stolova sirnice, maslenice, bureka, ...kolača i kolačića koje su same za nas napravile!

Čak i na putu od Ostrošca do autobuske stanice opet dobijem: upoznajem se bolje i razgovoram sa izuzetnom gospođom Dikom, jednim od organizatora uz Džehvu, Refiku, Goricu i još nekoliko ljupkih Bišćanki čija imena, na žalost, jutros ne znam. Na samom kraju Edin nam poklanja osmijeh i dignutu ruku kojom ispraća jednu od učesnica, zakasnilu na bus. Naš drugar jurio svojim kolima i sustigao nas nekoliko kilometara od stanice.

Eto, puna imena autora i pohvale namjerno izostavljam dok ne pročitam njihova pisanja ..... zasada sam s uživanjem na stranicama kratkih priča Nisvete i baš me njena pitka rečenica i slika sela odmara! Otežala za desetak kila knjiga koje ću da čitam sinoć sam se samo sručila u sarajevsku postelju za dubok san. .

Jutros, okrepljena, opet sama pred tastaturom, uz pozdrav svim učesnicima "riječi sa Une" sa kojim sam ovih dana razmijenila smijeh, pogled simpatije, mail, knjigu, prijateljsku riječ da poručim "do skorog viđenja" pa makar na stranicama facebooka koji nas, većinu, i poveza.

NB, 11.septembar 2017

RIJEČI SA UNE
RIJEČI SA UNE RIJEČI SA UNE
RIJEČI SA UNE RIJEČI SA UNE
RIJEČI SA UNE RIJEČI SA UNE RIJEČI SA UNE
Retour à l'accueil