SJEĆANJE

Čudno koliko mi mira donosi pogled na ovu fotografiju. Možda neko od vas takodje osjeti? Gledam ih opuštene u trenutku odmora i druženja i pomislim , možda taj lijep osjećaj u meni zato jer su na njoj dobri ljudi, oni kojim sam vjerovala, voljela ih i uz njih se osjećala sigurna?

Pored Bijedića sjedi rodica Razija Bijedić, s kojom se majka u mladosti često viđala, pričala mi o Razinoj ljubavi za Đemala, vjenčanju, o njegovoj izuzetnoj finoći , jednostavnosti i obrazovanju, rođenju sinova kojima su dali imena drugova iz partizana. Nekada davno Razijin je otac kćerima davao imena na R bas kao moji dedo i nena svojima. U dede bili Rasema, Remzija, Rabija, Razija i zadnja Vahida;.. ja sam upoznala najmlađu sestru tete Raze, Mersu, koja je kao moja tetka Vahida "izletila" iz linije R, vjerovatno nestalo inspiracije našim djedovima.

Ali vrijeme pokriva sve i smješta u maglene daljine. Neka slika, boja ili miris ih na trenutak vrate, sa njima osjećaje da oživi u nama ponovo sreća koju smo imali u prošlosti smještena u intimne vrtove naše duše. Naše jedino pravo, odistinsko blago.

Eto, sve mi to naumpada gledajući ih, uživam i odmaram. Dragi naš Tito. Mi smo bar uz njega imali i sretna vremena, poznamo ih i nosimo sa nama da nam se, dok živimo, kao meni danas, vrate ponekada i ponovo ugriju razaranjem bratstva razočarane duše!

15.maj 2018.