ZABORAV
Podigoh pogled.
oči ti pobjegoše da ne vidim
da me gledaš,...
nije mjesto, kažeš....
ruke si stisnuo u džepovima,
valja mi ih pokrenuti
riječima,
smijehom
bjelinom bedara?
Tvoje veliko tijelo ,
sklonište mojim uzdrhtalim rukama,
blagi miris mehke kože,
trnu mi sva čula,
glas ti je ravan,
mirna voda Albinionija,
Miris jabuka u cvatu.
nebrekla dojka u šaku ti stala,
ma šta radio
ma gdje bili,
kraj tebe sam uvijek žena,
kapija koja se predala.
Kada me konačno otvaraš,
suza blaženstva iz magle izranja,
jedno smo uzdrhtalo tijelo....
u tako dragocijenom trenutku
sopstvena rađanja