Prolazim oko ponoći praznim gradskim ulicama.
Izdužene mačije sjenke nečujno šmugnu sa puta,
Desi se i svjetiljka na kraju ulice dok slušam zvuk sopstvena koraka,.
U mraku ispod mosta za Tournai
pola mjeseca zaronjeno u rijeku,
Zvonim kod sebe, onda čekam da mi se vrata otvore
iako znam,
tamo nikoga-.
decembar 2018.