POVRATAK DŽEDAJA

Moram da se igram

Danas...telefon zvoni u podne. Javim se kada ono unukov zvonki glasić, prvi puta me zove; " Nano, nemam vremena da pričam" kaže, "moram da se igram".
Odgovaram "dobro, vjerujem, nešto si mi htio reći, kolačiću?".
"Ne volim da jedem suho meso iz Bosne samo ali suho meso pečeno sa jajima obožavam!".
"Dobro zlato, upamtiću" potvrdjujem, on pozdravlja i čujem klik slušalice. Gotovo, otišao da se igra.!

Cijeli dan potom se smijem kada god se sjetim. Da mi je biti bar još malo dijete!

Douai, 6. decembar 2018.

Povratak Džedaja

Idem jutros na berzu igračaka u Dom mladih (MJC) razmišljajući kao i prethodnih dana šta ću svojima kupiti za Novu godinu.

I samo što sam ušla u MJC nabasam na dug sto za kojim sinove igračke prodaje mlada žena, sin joj do ramena, sličan Elvisu Prisliju.Pomislih "Od ovog dječaka što liči na crna anđela želim uzeti igračke, on sigurno donosi sreću svim oko sebe". Na stolu pred njim su položene dvije krasne knjižice svaka sa po 365 duhovitih fraza, pored njih knjiga sa ilustrovanih 365 viceva za malene! Eto za moje muške sve što želim da im poklonim, smijeh svaki dan u godini, čekalo me! Naravno, sve kupim! Dva stola potom pogled mi padne na velikog majmuna koji ima raširene ruke za zagrljaj. Oduševljena zakačim ga oko vrata, on je tu za mene i čekao me, pomislim, i potom izlazim iz prodajne sale sa Rikijem oko ramena. Onaj dječak Elvis i majka mu, me srdačno pozdravljaju dok prolazim kraj njih, pogled na sada mog Rikija ih nasmije., a i mene, smijehom se rastajemo. Dođoh kući, sve položim na sto i gledam s oduševljenjem, ne mogu da vjerujem da sam sve što volim i što bih teško i nacrtala, našla u jednu dahu, baš čekalo me!. Kakav je ovo dan 9.decembar, Sretni dan Blagosti prema meni, ljubavlju preplavljenog srca se zahvaljujem.

Dok sada pišem evo Riki mi je i dalje okačio ruke oko vrata , povremeno pusti krik ili počne da štuca a ja ga oduševljena korim..

Ako se u starim godinama može prokurvati, propušiti, propiti bez ljutnje i ogovaranja okoline zašto se ne vratiti djetetu u sebi i razmaziti ga nabavkom igrački koje voli? Na ljude sve manje računam .. uz smijeh priznajem da od mnogih sve češće bježim... (vjerovatno i oni od mene :) ). Elem, ponovno je vrijeme za igre, vraćam djetetu u sebi u 2018. šansu za radost- Među odraslim i vremešnim, skoncentrisanim samo na sebe i svoje disanje, sve je rjeđe nalazim...

Douai, 9.decembar 2018, nedjelja uveče

.

Ako se u mojim godinama može prokurvati, propušiti, propiti bez ljutnje i ogovaranja okoline zašto se ne razmaziti nabaviti igračke koje volim? Na ljude sve manje računam .. uz smijeh ću da priznam od mnogih sve češće bježim... (vjerovatno i oni od mene :) ) ponovno vrijeme za igre, zašto ne?