posljednja seansa

Zadnja seanca

Ja sam u fotelji do vrata , do mene je karolina, bedevija.... na suprot njoj neki tip koga ne znam iz dnevne je bolnice... dolsazi psihomotrician  guenoel na svojim štapić nogicama u žutim hlačama. Nosi crnu kutiju za reprodukciju zvuka vezanu za telefon na kom će tražiti muziku koja se sluša dok on priča, ako se šta može čuti... sjeda desno od mene, naspram vrata i pita koju ćemp muziku... on odabire

 Cujemo muziku oko pagodaali guenoel voli da priča da priča kako idemo šumom, dišemo, duboko dok suho lišće pod nogama krcka... onda traži da se psihički odvojimo od tijela i da slušamo sopstveno disanje i tokove tijela .. muzika iz daljine žena lijevo od mene počinje da  hrče naglas .... teško mi je zadrati koncentraciju ali malo dignem kapke i gledam guenoelove cipele na šnjiranje, svjesna da je kraj... traži da se smireno vratimo u stvsarnost .... ja ne mičem pa se zaviruje ispod moga šešira i zabrinuto me zove "nermana" molim da me ostavi još minutu u sreći .... u nastavku traži da svako jednom riječu opiše svoj doživljaj ... kažem "sreca"  traži dalje a ja opisujem jutro na Bistričaku . "ZORA JE I PRElazim drveni most preko potoka... idem rosnom livadom ispred mene obronci planine u magli. ŠUMA se ne vidi od  maglenih oblaka . sunce probija do vrhova jela i idiže, izmaglicu, na livadi trava rosu pustila da svjetluca ... preći ću potok i naći tatu , mamu i seku, tamo.  Vidim da me niko više ne sluša i zaćutim nakon rečenice da su kapi rose kristali livade u kojim se sunce ogleda... sretna sam...

Guenoel primijeti da mora da sam talentovan slikar... ali nisam kista nego riječi kojim slikam... primijetim da me niko ne sluša više... zato ne stignem da im opišem miris trave ni smole iz šume ni mokre zemlje ni čubre ni metvice kraj potoka... ni mamine pogače ... ni pomrnrm zvbuk potoka ni tajin glas koji će stići do mene "nerče, oooo, nerče" salimeeeeeeeeeee, ....odgovaram kao da čuvam ovce"...   gotovo je , nikada im neću opet pričati o sreći moga života i da se mala djevojčica krupnih kravljih očijupunih povjerenja  opet  pojavila.....  . ispade daje bedevija koja hrče bipolarna, ni riječi od nje, nju niko ne interesuje... nema šta ni da kaže.... moj drugar skuplja nove pacijente za vježbanje ,ali  goenoel se vratio u sobu nakon časa da me vodi do drugog sprata kada . Krećemopojavi se Matju.... stigao danas da se pozdravimo. Predstavljam ga guenoelu kao malog princa... odgovara <<<<<<<<<<<<<<<<."a ja sam nosonja"! Svi se smijemo... matju uzima moju fotelju i gura me na sprat. i to je kraj Ne znam šta mi kaže guenoel pred odlazak. Slijedi korona pozdrav koji završava dodirom laktova... svi se smijemo kod kuće ću otkriti da je napisao u otpusnom referatu da sam psihički labilna... ne zna da sam u njegovu rukopisu otkrila da se boji bliskosti sa drugim ljudima. zato mr ne čudi da nije odgovorio na moj mejl.u kojem mu išem o autosugestiji... i tvrdim da nisam ništa razumjela od teksta koji je pratio moj izlazak iz bolnice... prođe 7 dana... nije odgovorio... taj tip ni tačku ne zna staviti iza rečenice na mjesto na koje treba...