6.april 1945 - 6.april 2016

SARAJEVO SPAVA

Ponoć je,

Sarajevo spava,

ne kruži više ni Dvojka.

Na kafanskom stolu

dogorijevaju svijeće,

pred Kamernim

odnose smeće,

vječna vatra treperi:

pristigla nova duša

branilaca grada.

Izlaze iz sjene

oni koje smo voljeli,

ispruženih ruku punih blata

i zrncadi zlata

što svjetluca u noći,

obilaze grad.

Sve će proći

o Voljeni,

i neka nova djeca

će stariti u Tebi

bez bratstva i

crvenila u rupama

granata.

Ovdje samo pjesme ostaju

generacijama na dar,

ne vrijedi bdjeti.

Sarajevo spava.

Pod jastuk guram

suzu ljubavnicu

i ulazim i ja

u njegov san.

NB, 2014

SARAJEVO OVIH DANA

Opet sam prošla

kroz grad moje mladosti.

Šetala sam ispred Careve ližući

sladoled iz "Egipta",

ukus je bio isti kao i prije 40 godina

ali ni jedno lice koje je prošlo

nije imalo oči

za mene,

a to je kao da me nema.

Vrijeme dotaklo sve fasade

i sve krovove,

napuklo asfalt

voljena grada,

odnijelo ljude.

Ostale su samo slike,

stara tapeta što se pući i

odvaja i od mene.

Kao poslije sopstvene smrti sam

prošetala mojim gradom:

Iz česme pred Begovom

voda teče u mlazovima,

izlozi puni srebrnine bljeskaju u suncu,

kafane i kafane u nizu,

pred vječnom vatrom

fotografišu zagrljene parove,

dok prolaze,

tramvaji zvone isto,

čujem korake oko sebe

onih kojih je sada vrijeme.

Na mjestu Steleksa

parkiralište,

iz mraka se nazire obnovljena Skupština,

na Vrbanji cvijeće za Olgu i Suadu,

te 1992. godine kada su zaustavili

naš život

i kada je počeo zaborav.

U voljenom nam gradu,

raportiram,

ispod svih mostova,

Miljacka nastavlja da

teče.

NB, maj 2015

ŠEHER SARAJEVO

Za sve naše godine

šutnjom obilazim grad.

Poneki balkon procvjetao

prema suncu,

u raspukline asfalta na trotoarima i na ulicama

uvukla se prašina,

tragovi bivših jada

opkoljena grada.

Svi smo mi opet kao jež!

Džamijski vrhovi, svemirske rakete,

umjesto fabričkih dimnjaka,

udr'le prema nebu

sa koga ce stići

novo bogatstvo

balkanskih

dogadjanja.

Čaršiju obavija (i dalje) miris somuna

česme teku,

Evropa nam liferuje "second hand",

Kina Kineze,

Turska popravlja naših,

zaslugom Osmanlija,

500 godina samoće

Strmoglavljuju se bijeli nišani

sa Alifakovca.

Ameri, Nijemci, Englezi i još neki

šminkaju nam vec 17 i kusur godina

Vijećnicu,

taman koliko je potrebno da u Hagu

katili doktoriraju pravo na bosankoj golgoti,

i pomru sve "Majke Srebrenice";

Dodaju se novi mostovi,

stari haraju,

bosovi i haramije

gradom vladaju.

U Kamernom uveče pjesnik,

zbunjen mrakom i tišinom u sebi samom,

zaboravio na stih.

Iz sale se razliježe;

HALT!

Odlazimo nakon nazovi predstave u

sedmicu, heftu ili u tjedan

Prolazim skoro usnuo grad, u kome su

slobodno namnožene džukele

krenule u svoje noćne

harame

pa se bojim.

Bosna je to

jarane.

NB, Zbirka Od srušena Babilona

Sarajevo 2014

VOLJENOM GRADU NA NJEGOV DAN
Retour à l'accueil