AKO STANEŠ

Pogledaj me,
sve je u mojim očima što tražiš:
prisustvo očajnika koji prolazi,
vrelo tijelo obloženo tminom,
ruke, tanane strune,
drhtaji zime,
kapi znoja kao rose,
ljetne vreline,
suza i smijeha na tone.

Sve ćeš svoje naći ako bolje pogledaš:
zelene krošnje i ogoljele grane,
lišće pod nogama
što gaze dane,
uzdah ćežnje - zaleđene kapi na
listovima breze.
I misli, misli na tone,
u krilu žene.

A onda dublje u utrobi tijela:
zelena čoha,
umorna glava pridignuta da vidi
misteriju života
uz prvi krik iz moga tijela
izašlu u svijet.

Ljubavi žene:
toliko nada,
sumnje ko pjene,
toliko rada.
U dnu duše neke građevine,
krovovi od svjetla,
čudnovate sjene.
Zajedno smo,
dok ne pomakneš pogled,
suza poteče
i vrijeme ne krene
...
U stvari,
ako bolje razmislim,
suza je uvijek međa
za nas Dvoje,
crta između Tebe
i mene.

Inspirisano susretom Marine i Ulay-a