Facebook MATRIX, ili kako odoljeti

Facebook MATRIX, ili kako odoljeti ? Povremeno se umorim od FB razgovora koji tako često ničemu ne vode do da se ima osjećaj nečijeg prisustva. Ja i ne trebam slaganja ni neslaganja ... tek da znam da onaj sa druge strane negdje u prostoru zaista čita sto kažem i da poželi da odgovori. Na riječi koje ostaju na papiru ne može se dodati niti jedan drugi efekat koji je prisutan u svakodnevnici :čak ni naša žurba. Ostaju kao svjedoci nas samih i trenutaka, po meni ogoljenih, nekada surovih, nekada praznih .. svjedoci za nas ili protiv nas ... pri ćemu smo mi nešto sasvim drugo .. ili ništa od svega što mašta sugovornika doda na ono malo što daje slika ili slovo da bismo postojali tamo negdje gdje nas nikada nije bilo. Tako eto nastajemo ponovo i ponovo bivamo u mašti onoga ko nam se pridružuje kao junaci novog kalka koje je neko nazvao "prijatelj" ... slažu se tako prijatelj do prijatelja i gradimo prostor-svoj svijet (igrice?) u mašti sve više se odvajajući od stvarnosti. širimo tu sprituelnu formu povečavajući je za broj osoba koje su sa nama u razgovoru svakodnevno: bojimo ih, brišemo, mijenjamo ... dodajemo pjesmu kao zvuk, nijasu kao "like"...Napredujući umanjujemo sebe sve više stvarnog i sve više ulazimo u Formu počinjuci vjerovati da smo, dok smo tamo, živi , a dok smo izvan nema nas nigdje pa žurimo nazad da udjemo u Formu i vratimo se kalku nas izabranih na nas, najbolje od nas... vjerujemo. Jedan dan je Neo gledajuci u ekran ugledao zelenu mrežu koja počinje da svjetluca i onda se začuo glas koji ga poziva "Neo" ...I zaista kao da i mi danas sa ovim FB ulazimo u Matrix ... polako uz zvuk klavijature dok po njoj kucamo ... A život i dalje prazan.. pun... opasan... prijeteći... na trenutke lijep ... prolazi ... Sta li je Bog/Priroda htio/jela sa čovjekom dajuci mu sposobnost samoučenja ...? Da nismo svako od nas našim mozgom tek jedna ćelija ogromne mašine... koja se sve više usavršava samoučenjem i sve manje treba materiju za održanje ... ? Pa tako ,došli do spoznaja o uvezivanju, ulazimo polako u Matrix i ostavljamo zaboravljeno tijelo i njegove potrebe kao prazne ljušture ispred ekrana ...?