23 NAŠE ŠEME I MUŠEME

Broj 23 od 14.11.2014.

Nacionalnost se kod nas nosi kao oznaka porijekla robe: "Made in Bošnjak", "Made in Srb", "Made in Hrvat" ... "Made in"  izdignuto na nivo obavezne kulture govora i javnog i privatnog saobraćanja! I to ide k'o obavezan tok odozgo, od jednog od  3 predsjednika države pa do onoga našega sjebana seljaka za tezgom na pijaci!   K'o da nas odozgo svaki od one trojice svojom mušemom pokriva!

Istina da  njih "najGore" puno ko i ne zarezuje, imamo mi mnogo jaču prvu  liniju napada u Federaciji i  Republici Srpskoj. Na vlasti su nam već dvadest i kusur godina sami predatori a iza svakog od njih privatna vojska direktnih  korisnika i izvršitelja: dajđe, amiđe, prijatelji, stričevići, tetići, kumovi, odani članovi stranke .... Vrebaju nas hoće li ko izletiti ispod mušeme pa nas vraćaju, odbacuju  ili  packe dijele! Tranzicija u kapitalizam i slobodno tržište je počela od tih naših listom mušema-nacionalnih velikana, demokrata-političara . Svi redom su ušli u devedesete godine prošloga vijeka k'o sav drugi dunjaluk, ni siromašni, ni  bogati, a evo ih u dvadest prvom stoljeću , mašala, svi vlasnici nečega, svi uznapredovali i postali Prvi Kapitalisti zemlje NemaLiJe: Od univerziteta do banki, od hotela do nafnih polja! Oni nam prodaju i  grade zemlju, postavljaju sva preduzeća, banke, čak i trotoare tamo gdje se kod njih u kuću ulazi! U zemlji se drže načela tri-naroda (ko tri putića), u međunarodnim odnosima su visoko humani, nadnacionalni, napredi i intelektualni:  imaju za velike prijatelje šeike i milijardere sa svih kontinenata ,  dovode nam ih onako, za viđenje,  i za plasmane našega u njihove ruke a preko svojih računa.

Mi ništa ne treba da radimo do da smo poslušni i sklonjeni  ispod mušeme, dok se Oni angažuju oko svega  šta im osigurava slobodan protok  novca i njihovih roba;  obuzeti sopstvenim plasmanom skoro da nas i ne primijete.  Sve ostalo je igra. Odabrali su  Fatihu i "Oče naš"  za kodove pa i nas uputili na osnove komunikacije između mušema, međusobnu netoleranciju i demonstrativnokratiju uz Selam, Dobar dan  i  Bog (s tobom).  Zadovoljavajuće stanje u zemlji je kada se optužujemo, pamtivo, ubijamo, prebijamo i  svađamo, odnosno ponašamo se kao djeca koja u kući boj vode dok su tata i mama u pozorištu.  

Sve  bi išlo dobro da nema toliko gladnih usta; za potpunu sreću ovdje samo narod smeta!  Briga o budućnosti je zato i orijentisana na smanjenje broja stanovnika, na ćemu  se radi intenzivno. Za sve stanovnike bez kapitala osigurani su problemi u liječenju pa se, uz tanku ishranu, nemoćno zdravstvo  i nemogućnost plaćanja lijekova i tretmana,  smrtnost konstantno povećava. Kako pola mladih koji završe škole nigdje ne radi ne mogu se ni ženiti ni porodice osnivati. Tako država strateški  održava lijep pad nataliteta!

Odgoj mladih za odlazak iz zemlje počinje u malom godištu :  obrazovanje je  uzdignuto čak i u selima na   međunarodni nivo. U private nivo-školama se uči  engleski,  turski i još neki kao maternji jezici (zanemarena   mušema i onaj "Made in.." ), štancaju  se  međunarodne diplome pa bogme, kada se škola završi neka se mladi  otiskuju u svijet. Sa ili bez ove «međunarodne diplôme », svakako većini ne gilta do fizički rad kod tuđina  ili tuđa socijala.

Mi ostali, što ovdje ostajemo,  svaki dan smo sve stariji, odnosno bezopasniji. Taj nezamjetljiv  ostatak stanovništva se drogira nemanjem, u onome malo što ima dobitna kombinacija je  cigara i turska serija. Dobro je to za pouku  jer u njima BH građani  mogu da vide i potvrde kako je čovjek listak na grani, svaki čas može neko da te upuca što jeste glavni motor trpnje ovoga podneblja.

Samo je meditacija o Božijim zakonima i pravdi  svima jednako dostupna, i svima su vrata svih novosagrađenih i onih od prije, crkvi i džamija otvorena. Nigdje ko tamo, u kafanu  i na groblja pristup nije tako slobodan!

U isto  vrijeme svijet se ujedinjuje, milioni ljudi na Internet mrežama ćakulaju, adrese razmjenjuju, kulture se miješaju, čak i revolucije ugovaraju. Nije da nas u globalizaciji nema. U svim smo mi ovim tokovima, i kod nas cijela sela idu kod fotografa da se slikaju i na facebook slike stavljaju! I kod nas počeli komšije preko Skypa da pričaju! Ali, mušemu na glavi i tamo čuvaju jer se ne zna ko će ti provaliti u profil i skontati da simuliraš veliko "Madi in".  

Integrišemo se mi i sa Evropom:  Primamo sve što nam daju zađaba, za sve smo otvoreni k'o da nema mušema .Na desnoj strani igrališta imamo braću Ruse, "burlaci sa Volge ", sarađujemo, ne znam ko kome podiže moral, važno je da se diže. Iz cijelog svijeta sve prihvatamo i u sve se, gdje se štagod para može dobiti jal’posuditi učlanjujemo, ali .na sigurnu ostajemo i sve bi da se po mušemama podijelimo! A po nauci zna se, što je manji lonac sve je manje i u kašici! Naše mušeme-nacionalističko ludilo, non-sense današnjem življenju čovjeka na planeti, ubleha .-  kolektivna psihoza, nacionalna paranoja, strah od popuštanja , strah od neviđenog, strah od svega,  ili tek lakši modus življenja?  Doduše, bez mušema , šta bi i gdje bi  onda bila ova naša u fotelje zasjela i ne-miče-se vlastela?! 

Istina ako razmišljamo o pobuni , muda u ovoj zemlji ima ali nisu sva da pesnici služe, mnogi su se na letargičnu poeziju dali. Volimo mi to , volimo kada nas tuga preplavi i jad srce zacvrlji , tada najbolje pjevamo, ma šta pjevamo, slavujimo, tad smo , asli, najbolji.  Ima nešto mazohističko u našem biću što nas tjera prema piću!   Naš čovjek radi kada mora a živi (zatreperi)  samo kad jako osjeća. On  prazni naboje redovno u malim psovkama sitnim pobunama, duhanskom dimu, flaši rakije, dobroj svađi, dobru seksu!  Čuva leđa i čeka bolja vremena a ako i ne dođu, i tako može,  nema problema! Nas patnja , očigledno,   stimuliše na još veću patnju, a dugoročna angažovanja nas zamaraju. Zato valjda ovu nepotrebnu patnju u koju su nas ugurali od devedesetih naovamo i prihvatamo, riječima se gađamo i ostajemo ispod mušeme! Dok naša prva Liga dalje ljendohari, pljačka i uživa, nama je dragi  Bog na pomoći da izdržimo ..pa kako ko zna i može, svakako nam je mrijeti ! Sva  današnja životna  filozofija svela se na onu : crkni magarče dok trava naraste … Ako je i bude bilo!