Crtice iz Bosne, stihovi naše mladosti
Ovih dana u finim razgovorima Enes (Lević, slikar) i ja, kako smo ista generacija, dođosmo do pjesnika i pjesama koje smo nekada davno u našem Sarajevu slušali po raznim tribinama, učili napamet, recitovali jedni drugima. Oživi tako Drago Kuđić u divnoj priči o nekim sa Enesom susretima i stihovima ko tragovima u duši prijatelja Ja si dadoh zadatak da potražim Dragine pjesme u svojim sveskama iz mladosti koje čuvam kod majke u Zenici,.
I tako,nekoliko dana poslije u časopisu POEZIJA, iz 1971 nađoh osvrt na knjigu "Dolazim kasno" izdanu od "Svjetlosti" 1970. godine
Na moju žalost u članku je malo Draginih pjesama. Ipak, između to nekoliko redova rima prepoznah s radošću stih koji mi vrati mladost,,noćne duge sjedeljke, razgovore i mene punu poleta koja recitira Dragine
Neka moja draga zna
Da je volim
Neka moja majka zna
Da je voli
Neka prijatelji znaju
Kako sam samo voljela ove stihove i kako ih sa strašću recitovala! A eto, zaboravila sam ih; život je nanio slojeve pijeska i na moju dušu da su ko trezor ostali godinama pokopani sa nekom "mnom" poletnom, skoro nepoznatom. .
Pomislih da je možda Enes i prošao ovoga ljeta kroz Sarajevo a ja ga srela da bi mi pomogao da otkopam sjećanja na našu mladost prije rata i dodam još mnogo više i ljubavi i ljepote u svoj život postao često sumoran nakon svih ovih balkanskih sunovrata koji i dalje traju..
A možda je došlo vrijeme da se i mi koji smo živjeli Zajedno i poznamo ljepotu takvih godina jače oglasimo
Zenica, juli 2016 .
PS
Samo nekoliko sati poslije ovoga pisanja sjetih se ove divne Enesove slike nazvane "Ima jedna krčma u planini" koju sam vidjela na Internetu (nažalost ne uživo) i pomislih kako za mene put do krčme i jeste crven put ljubavi. Tako mi se slika sama od sebe nadodade na Dragine stihove.
A možda su i slikaru ovi stihovi ostali skriveni negdje u duši pa se u boji razlili?
Enes LEVIĆ," Ima jedna krčma u planini" (slikano prije 2010, ne znam gdje se nalazi)