journal femme bOsniaque Poesie Aphorismes Dnevnik Bosna aforizmi Poezija Kratke priče
Broj 18 od 10.10.2014 Nakon moga razvoda, 1989. godine, kada sam zatražila ljekarsku pomoć zbog znakova reaktivne depresije upućena sam u Bolnicu na Koševo i tako tamo po prvi puta imala za terapeuta doktora Ljilju Zelen –Karadžić. Pri prvom susretu mi...
Broj 17 od 3.10.2014. Ne razumijem odakle potiče osjećaj da grad više nije naš, nešto se desilo sa mojim gradom da nam se otuđio, sve ove godine poslije rata izgleda da propada i odlazi od nas, iako je pun novih kružnih tokova, apoteka, kladionica, privatnih...
Broj 16 od 26.9.2014 Kada god gledam neki fudbalski meč rahmetli otac je uz mene. Fudbal je bio njegova najveća ljubav i strast. Volio je tajo i boks, znao je gledati i atletske igre i košarku, ali fudbal je uvijek bio na pijedastalu. Kada bi Čelo (Zenički...
Broj 15 od 19.9.2014. Rasla sam u zemlji u kojoj , kažu, nije bilo demokratije ali me puno nije smetalo. Valjda su me naučili od malena da mislim kao ostali, pa se nije bilo teško ni složiti. Posebno kada je otac imao redovno platu i nije se bojao izgubiti...
Broj 14 od 12.9.2014 Sjeća se Zenica još 1982 i tabuta 39 rudara na trgu pred pozorištem i zgradom uprave sreza, sjeća se sirena, suza i jauka Zna ovaj grad dobro za nesreće. Rasla sam u njemu i na njegovim ulicama, čini mi se da su Željezara i sirene,...
Broj 13 od 5.9.2014. Prolazeći život pravimo sjećanja: sve je zapisano negdje u nama, nekada mijenjajući nas, nekada kao prepreka koju nismo mogli ukloniti, međaš, događaj kojim je počelo ili završilo neko doba našega postojanja. Naravno, ništa nije tačno...
Broj 12 od 29.8.2014. Stigla sam bila u UNIS u godini kada se useljavalo u «Momu i Uzeira», velike nebod ere na Marin Dvoru u blizini željezničke stanice,. ORGIS je bio smješten u položenu zgradu između dvije visoke i imao je krasnog direktora, dr Jovana...
Broj 11 od 22.8.2014 Oni su prvi koji mi požele dobrodošlicu pri mom povratku u Šeher. Razgovorom koji lako kreće, opuštenošću, povjerenjem koji mi ulijevaju i ukazuju, svaki puta učine da osjetim da mi je i moje Sarajevo raširilo ruke i da sam stigla...