Overblog
Editer l'article Suivre ce blog Administration + Créer mon blog

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

DNEVNIK OSTARJELE FRAJLE

journal femme bOsniaque Poesie Aphorismes Dnevnik Bosna aforizmi Poezija Kratke priče

26 U POČETKU BIJAŠE RIJEČ

Publié par Nermana BEGAGIC sur 12 Décembre 2014, 07:20am

Catégories : #DNEVNIK

 

Spektar-broj-26-1.jpg

Broj 26 od 5.12.2014

 

Ovo je posebna sedmica od  koje više ne mogu biti ista kao prije. Naime, iz članka objavljenog u ozbiljnu časopisu « Science & Vie »  saznala sam da je nauka potvrdila  da i u najprostijem živom organizmu postoji ADN kod funkcionisanja, i da se veliki broj naučnika raznih disciplina  slaže da se radi o izuzetno preciznim kodovima ponašanja izuzetno  kompleksnim programima.  Ubijeđeni su da  život (sve žive vrste)  predstavlja Kreaciju i ne može biti rezultat slučajnog odabira.  Elem, ode Darvin definitivno  u istoriju a ja preispitujem svoja prethodna znanja i korigujem spoznaje

 

Odavno su nam naučnici objasnili  da  su konstitutivni elementi svijeta  energija i materija ali sada se, evo,  dodaje  kod- program ponašanja – koji mnogi zovu informacija. U  religijskim  tekstovima o nastanku svijeta  zapisano i jeste  "Isprva bi Riječ" ; dakle riječju (informacijom)  počinje Stvaranje. Nerice, prozivam se,  svete knjige u šake pa ponovo čitaj. A ipak,  počinje me hvatati strah od robota u meni pa u pokušaju da sve omekšam, vezujem  sjećanja na nove spoznaje.

 

U nekoj godini prije smrti dajđe Keme nazovem Sarajevo, on mi se javi na telefon  pa kaže kako stoji kraj prozora i hrani golubove. " E moja Nerice, teške su ove kasne godine, gledam kako mi otkazuje jedna po jedna  sposobnost a glava ostaje ista. Ma nije čovjek ništa do robot !", saopštava rezignirano. Šutim, provela sam čitav život osmišljavajući računare, jasno mi je šta govori, znam i za Pavlovljev refleks i učenja o  stvaranje rutina u ponašanju, razne psihoterapijske metode od kojih je značajna Ericksonova hipnozom, dakle ugradnjom nove misli-programa reagovanja na bolne porive, znam za Bernova učenja o ponašanju po scenarijima (programima), znam za  upravljanje masama podsticajem riječima… Sve je to , u stvari, rad sa « programima-shemama ponašanja » kod čovjeka , ono  što dajđa govori sa gorčinom odavno slutim a ipak ne ulazim u diskusiju nego preporučujem:  "Tako vjerovatno jeste ali nemoj  da djeci kažeš,  oni su na pola puta, neka im ostane uvjerenje o magiji života"... Dajđa ne reče ništa, ne nastavismo temu.. Složismo se i zašutismo, povezaše  nas riječi,  isto kao što mi danas vratiše njegov glas i golubove na prozoru. Dovoljno da iz misli eliminišem vrijeme pa je lakša spoznaja o sebi automatu,  nisam sama.

Po liniji sličnosti moj mozak u nastavku poveza ovo sjećanje sa jednim  drugim  vrijemenom u kom sam se posredstvom društvene mreže upoznala i družila  sa  vrsnim novinarom  Tamarom  Kaliterna koja je napisala kako, od vremena u penziji , svako jutro na prozoru čeka vrapčića za mrvice kruha koje je spremila. I ona je godinama pisanom riječi  pokušavala probuditi svijest i savjest ljudi na Balkanu, zalagala se za zajedničku osudu zločina i  mir. Sjećanje na Tamaru mi  pomože da se spustim u niže sfere primjene novog saznanja i vidim kako da se današnje stanje povelika haosa na Balkanu i oslikava posebnim rječnikom, te da je komunikacija uslovljena korištenjem riječi, fraza koje kao da su okidači ponašanja i našega razdvajanja. Ne počinje li riječju svaka ljudska akcija, ne upravlja li se baš tako masama, pitam se,  nisu  li i naša Bosna i Balkan bili mirni kada smo jedni druge zvali « braćo i sestre » ? Možda i jeste rješenje za promjenu ponašanja, optuživanja i nerazumijevanja naći nove  riječi i govoriti ih uporno sve dok se ne promijeni sumorna svakodnevnica naših dana? Pa ako smo i roboti , neka smo. 


Iako više ne radim, ostala mi navika da je vikend za odmaranje. Petkom  uveče odahnem, nemam poriva za ikakvu aktivnost osim šetnje gradom ili gledanje nekog filma u kinu. Očigledno je riječ « petak » postala kroz generacije i kod mene okidač osjećaja za Dan Božji u kojem je odmor. Tako eto  koračam lagano pored rijeke u sumrak   i puštam da mi mozak luta a misli se roje ;  opet sam u mislima o ADN kodovima kojima smo programirani i  moći koju nose u sebi. Riječi koje čujem (čitam) u meni izazivaju reakcije, osjećaje, prouzrokuju promjene .....
Ali, nije  sve isto! Zastanem u hodu pogođena novom spoznajom: neuporedivo više  sam stvarna i svoja kada sam u Bosni i govorim maternji jezik , nego ovdje sa svojim francuskim. Bosanski jezik mi donosi mnogo više od proste razmjene-komunikacije, donosi mi neuporedivo više sigurnosti i osjećaja.  Mora da su riječi-kodovi-okidači određenih shvatanja i ponašanja-reakcija prenešenih do mene kroz generacije pretočene u kodove baš na mome maternjem jeziku, kažem si.  
Poslije  stotinjak metara šetnje tako zamišljena, nailazim na, lijevo od rijeke, između privatnih kuća  prolaz. Hoću skrenuti a onda vidim na zidu tablu na kojoj piše   "Jean Jaures" a ispod "Sans Issue" (u prevodu : bez izlaza) i saobraćajni znak da se nema kuda  proći dalje.

Stala sam, to "Bez izlaza" je tako ružna riječ, beznadežna, depresivna, ne bih je u svome kodu nikako. I tada se sjetih maternje lijepe riječi "Ćorsokak" za ovakve prolaze, pa sve mi se rasvijetli, toliko da se nasmijah.
Očigledno je da sam pravljena i sva uvezana  bosanskim ADN kodovima. Znam,  jer evo već  Ćor(avu)Sokaku u mislima  smišljam kako da progleda. Ako je sokak ćorav nije bez izlaza, saopštava mi naša riječ!


Treba samo da Balkansku stvarnost ( sada je zovem  « Ćorsokak « ) u koji smo upali več dvadeset i kusur godina  učinimo da  progleda, završavam dalje razmišljanje uz osmijeh nade.
Pa i progledaće ! Na « ćorsokake » smo mi Balkanci programirani, znamo zasigurno i imamo kodove I za izlaze iz njih!  

Korak mi živahan, ja veselija, hrabrija i odvažnija,  ulazim u sumrak sve dalje.  I ondje se prisjetih religijskih knjiga sa obrazloženjima nastanka svijeta koje sam si dala nalog da ponovo išćitam.  Ali one su i sa nalozima ljudskog ponašanja, osvješćujem se, riječima-kodovima ponašanja spajanja i razdvajanja ljudi   koje se prenose sa ruke na ruku kroz vijekove, sve različite energije, izlazi, ćorsokaci i bezizlazi…  Nije li vrijeme, upitah se, uz sva ova naučna otkrića, da sve to  konačno spojimo  u jednu knjigu postanka-geneze  i jedne iste naloge ponašanja za svo čovječanstvo?

Ali na ovo pitanje nemam odgovora niti riječi-koda za dalje.

 

Spektar-broj-26-22-23.jpg

 

Pour être informé des derniers articles, inscrivez vous :
Commenter cet article

Archives

Articles récents