Broj 26 od 5.12.2014
Ovo je posebna sedmica od koje više ne mogu biti ista kao prije. Naime, iz članka objavljenog u ozbiljnu časopisu « Science & Vie » saznala sam da je nauka potvrdila da i u najprostijem živom organizmu postoji ADN kod funkcionisanja, i da se veliki broj naučnika raznih disciplina slaže da se radi o izuzetno preciznim kodovima ponašanja izuzetno kompleksnim programima. Ubijeđeni su da život (sve žive vrste) predstavlja Kreaciju i ne može biti rezultat slučajnog odabira. Elem, ode Darvin definitivno u istoriju a ja preispitujem svoja prethodna znanja i korigujem spoznaje
Odavno su nam naučnici objasnili da su konstitutivni elementi svijeta energija i materija ali sada se, evo, dodaje kod- program ponašanja – koji mnogi zovu informacija. U religijskim tekstovima o nastanku svijeta zapisano i jeste "Isprva bi Riječ" ; dakle riječju (informacijom) počinje Stvaranje. Nerice, prozivam se, svete knjige u šake pa ponovo čitaj. A ipak, počinje me hvatati strah od robota u meni pa u pokušaju da sve omekšam, vezujem sjećanja na nove spoznaje.
U nekoj godini prije smrti dajđe Keme nazovem Sarajevo, on mi se javi na telefon pa kaže kako stoji kraj prozora i hrani golubove. " E moja Nerice, teške su ove kasne godine, gledam kako mi otkazuje jedna po jedna sposobnost a glava ostaje ista. Ma nije čovjek ništa do robot !", saopštava rezignirano. Šutim, provela sam čitav život osmišljavajući računare, jasno mi je šta govori, znam i za Pavlovljev refleks i učenja o stvaranje rutina u ponašanju, razne psihoterapijske metode od kojih je značajna Ericksonova hipnozom, dakle ugradnjom nove misli-programa reagovanja na bolne porive, znam za Bernova učenja o ponašanju po scenarijima (programima), znam za upravljanje masama podsticajem riječima… Sve je to , u stvari, rad sa « programima-shemama ponašanja » kod čovjeka , ono što dajđa govori sa gorčinom odavno slutim a ipak ne ulazim u diskusiju nego preporučujem: "Tako vjerovatno jeste ali nemoj da djeci kažeš, oni su na pola puta, neka im ostane uvjerenje o magiji života"... Dajđa ne reče ništa, ne nastavismo temu.. Složismo se i zašutismo, povezaše nas riječi, isto kao što mi danas vratiše njegov glas i golubove na prozoru. Dovoljno da iz misli eliminišem vrijeme pa je lakša spoznaja o sebi automatu, nisam sama.
Po liniji sličnosti moj mozak u nastavku poveza ovo sjećanje sa jednim drugim vrijemenom u kom sam se posredstvom društvene mreže upoznala i družila sa vrsnim novinarom Tamarom Kaliterna koja je napisala kako, od vremena u penziji , svako jutro na prozoru čeka vrapčića za mrvice kruha koje je spremila. I ona je godinama pisanom riječi pokušavala probuditi svijest i savjest ljudi na Balkanu, zalagala se za zajedničku osudu zločina i mir. Sjećanje na Tamaru mi pomože da se spustim u niže sfere primjene novog saznanja i vidim kako da se današnje stanje povelika haosa na Balkanu i oslikava posebnim rječnikom, te da je komunikacija uslovljena korištenjem riječi, fraza koje kao da su okidači ponašanja i našega razdvajanja. Ne počinje li riječju svaka ljudska akcija, ne upravlja li se baš tako masama, pitam se, nisu li i naša Bosna i Balkan bili mirni kada smo jedni druge zvali « braćo i sestre » ? Možda i jeste rješenje za promjenu ponašanja, optuživanja i nerazumijevanja naći nove riječi i govoriti ih uporno sve dok se ne promijeni sumorna svakodnevnica naših dana? Pa ako smo i roboti , neka smo.
Iako više ne radim, ostala mi navika da je vikend za odmaranje. Petkom uveče odahnem, nemam poriva za ikakvu aktivnost osim šetnje gradom ili gledanje nekog filma u kinu. Očigledno je riječ « petak » postala kroz generacije i kod mene okidač osjećaja za Dan Božji u kojem je odmor. Tako eto koračam lagano pored rijeke u sumrak i puštam da mi mozak luta a misli se roje ; opet sam u mislima o ADN kodovima kojima smo programirani i moći koju nose u sebi. Riječi koje čujem (čitam) u meni izazivaju reakcije, osjećaje, prouzrokuju promjene ..... Ali, nije sve isto! Zastanem u hodu pogođena novom spoznajom: neuporedivo više sam stvarna i svoja kada sam u Bosni i govorim maternji jezik , nego ovdje sa svojim francuskim. Bosanski jezik mi donosi mnogo više od proste razmjene-komunikacije, donosi mi neuporedivo više sigurnosti i osjećaja. Mora da su riječi-kodovi-okidači određenih shvatanja i ponašanja-reakcija prenešenih do mene kroz generacije pretočene u kodove baš na mome maternjem jeziku, kažem si.
Poslije stotinjak metara šetnje tako zamišljena, nailazim na, lijevo od rijeke, između privatnih kuća prolaz. Hoću skrenuti a onda vidim na zidu tablu na kojoj piše "Jean Jaures" a ispod "Sans Issue" (u prevodu : bez izlaza) i saobraćajni znak da se nema kuda proći dalje.
Stala sam, to "Bez izlaza" je tako ružna riječ, beznadežna, depresivna, ne bih je u svome kodu nikako. I tada se sjetih maternje lijepe riječi "Ćorsokak" za ovakve prolaze, pa sve mi se rasvijetli, toliko da se nasmijah. Očigledno je da sam pravljena i sva uvezana bosanskim ADN kodovima. Znam, jer evo već Ćor(avu)Sokaku u mislima smišljam kako da progleda. Ako je sokak ćorav nije bez izlaza, saopštava mi naša riječ!
Treba samo da Balkansku stvarnost ( sada je zovem « Ćorsokak « ) u koji smo upali več dvadeset i kusur godina učinimo da progleda, završavam dalje razmišljanje uz osmijeh nade. Pa i progledaće ! Na « ćorsokake » smo mi Balkanci programirani, znamo zasigurno i imamo kodove I za izlaze iz njih!
Korak mi živahan, ja veselija, hrabrija i odvažnija, ulazim u sumrak sve dalje. I ondje se prisjetih religijskih knjiga sa obrazloženjima nastanka svijeta koje sam si dala nalog da ponovo išćitam. Ali one su i sa nalozima ljudskog ponašanja, osvješćujem se, riječima-kodovima ponašanja spajanja i razdvajanja ljudi koje se prenose sa ruke na ruku kroz vijekove, sve različite energije, izlazi, ćorsokaci i bezizlazi… Nije li vrijeme, upitah se, uz sva ova naučna otkrića, da sve to konačno spojimo u jednu knjigu postanka-geneze i jedne iste naloge ponašanja za svo čovječanstvo?
Ali na ovo pitanje nemam odgovora niti riječi-koda za dalje.