BESPOMOĆJE

Sva moja duhovitost, svi poleti , sva spontanost sve nestaje u dodiru sa stvarnošću u našoj Bosni. Ostaje samo bekrajna ljubav i nježnost za naša čovjeka. Moje znanje, kao ni znanje onih koji mogu nešto učiniti za razvoj zemlje ovdje nikome ne treba sve dok se moćni i dalje bave razaranjem zemlje i zadržanjem feuda a narod spušta glavu i boji se. Tako sam nemoćna i tako ljuta i očajna u isto vrijeme.

Jutros se nastavlja mučnina koja se javi gledanjem na euforiju ljudi u Hrvatskoj na oslobadjajuću presudu generalima Oluje.

Ne zbog želje da ih kazne nego zbog kolona izbjeglica, uplakanih dječijih lica, raskomadanih leševa , strahota koje su se vratile da defiluju od jučer u mojoj glavi i zamijenile svaku pomisao o krivici onih koji nas "oslobodiše" od naše domovine...

Znate li šta znači biti euforičan iza ovakvih dogadjanja? Meni muku stvara teška slutnja koju ta euforija donosi

Zenica, subota 17.novembar, Đanin 60 ti rođendan