ČETVRTFINALE SVJETSKOG FUDBALSKOG KUPA

 PLAVI IZGUBILI

Kada biste znali kako je tužan večeras grad, ne čuju se zvona, ne vrište navijači, ne prolaze razjarena kola! Francuska izgubila od vječnog rivala Njemačke ekipe sa 0:1 ... i sav grad tišinom obavijen. Ništa im ne znači biti u fudbalu među najboljih 8 ekipa na svijetu a koliko samo njih u svijetu bi za ovakav uspjeh glave lomilo!

Večeras se Francuska ušutila duboko razočarana ... U velikom broju gradova su bili postavljeni ogromni ekrani na ulice ili sportske centre da bi zajedno gledali utakmicu. Koliko li je samo litara pive popijeno? Meč završen, poraz, publika se šutke razišla, razočarenje kao oblak se nadvilo nad zemljom Izgubili su od snažnog protivnika momčadi Njemačke iako su dali, po izjavi igrača i trenera, sve od sebe.

Hoće li sada opet osnovati posebnu komisiju za utvrđivanje krivice što su ostali među 8 najboljih a nisu su se naviše popeli i nisu najbolji kao u prošlom prvenstvu? Teško je biti Francuz i pristati, bez knedle u grlu, da nisi na vrhu! Hoće li danima raspravljati kako im se to desilo makar silne pare uložili i najbolje igrače obezbijedili?

Hoće li mjesec ili dva novinari imati posla a političari se odmarati da ne budu prozivani radi odgovornosti za stalni pad stope zaposlenosti a rast uticaja Nacionalnog Fronta u zemlji?

Hoće li jednom pristati da ima svijeta koji zaslužuje naklon i da nisu najbolji jer jednostavno nisu najbolji a da je ovo ipak uspjeh.

Nisam sigurna, tišina u mojoj ulici za razliku od prethodnih dana kada se od lupe, zvižduka i petardi nije moglo zaspati je skoro zlokobna. I mislim, kakvi su ovo navijači koji nisu, i kada

je poraz, u stanju svojima odano i uzinat zapjevati ili sa reprezentativcima zaplakati?

PS
Uz poraz Francuske ekipe ili pobjedu za osam najboljih, shvatih konačno šta mi se desilo sa srcem pa prestade da kuca za Sušića kada sam gledala njegovo lice dok su naši fudbaleri jurili terenom, izgledalo je, rastrojeni (igra sa Nigerijom): pravio se Francuz dok smo mi svi vrištali jer naš tim gubi ...

 
petak, 4 jula 2014 kasno uveče


REPUBLIKA KOSTARIKA, igrali

Kostarika je zemlja kao naša Bosna i Hercegovina sa 4,2 miliona stanovnika na 51 ooo kvadratnih kilometara,  Indijansko prastanovništvo uveliko je uništeno u sukobu sa konkvistadorima ili kasnije hispanizirano. Danas u 22 rezervata živi 8 raznih plemenskih zajednica. Duga, bolna istorija i dug put do slobode zemlje u kojoj su oni koji su stigli glavni a oni koji su bili su izumrli i malo ih ima... Kostarikin put do mira...

Gledala sam ih sinoć u igri sa Nizozemskom i uživala. Možda ćemo i mi na nekom budućem prvenstvu u fudbalu jednom igrati kao oni ovako a iza nas ostati godine teškoća i nemira? Ne mogu da ne mislim na našu reprezentaciju i svima nam tužan odlazak sa prvenstva.

Doduše, za razliku od Kostarikanaca , nas BH domorodaca još puno ima i mi smo ti koji sebi sami prave rezervate ......... Kada konačno dođe godina da igramo za finale Fudbalskog svjetskog prvenstva, a sigurno ćemo jednoga dana,  gdje li ćemo biti i koliko li će tada da nas, kao dinosaura socijalizma i bratstva na Balkanu, još da ima?

subota, 6.jula 2014 u podne