KODOVI DOMOVINE

 
Ovo je posebna sedmica od  koje više nisam ista kao prije:  Saznala sam u njoj da je nauka potvrdila  da i u najprostijem živom organizmu postoji ADN kod funkcionisanja, i da se veliki broj naučnika slaže da se radi o izuzetno preciznim zapisima-šemama-kodovima ponašanja,  savršenstvima i toliko  kompleksnim programima  da su ubijeđeni da  život (sve žive vrste)  pretstavlja Kreaciju a ne može biti rezultat slučajnog odabira. Saznala smo več od nauke da  konstitutivni elementi svijeta jesu energija i materija ali ravnopravno i informacija. A informacija ima apsolutnu brzinu prenosa, bržu od svjetlosti dakle... Sve mi se počelo uklapati u glavi i rađa hiljadu novih misli i opažanja. Cijelu sedmicu razmišljam i ponavljam : Informacija,  Kreacija! Ti Boga!   Elem, ode Darvin u pm, hoću reći  u istoriju!  Nerice, prozivam se,   svete knjige u šake pa ponovo pročitaj !  Nije li več u tim tekstovima zapisano "Isprva bi Riječ" kojom počinje Stvaranje. Sigurno ima toga još našto nisi dovoljno pažnje obratila.  Ako je početak svega Riječ, onda riječ može uvijek biti početak novoga djelovanja i stvaranja, treba je samo naći! Od onoga članka do danas koliko samo mi se  vrata otvara sve  jedna do drugih, cijelu sedmicu sam poletna i u procesima povezivanja onoga što već znam sa ovom novom spoznajom!

Ne radim već podugo ali ostala mi navika da u petak uveče odahnem pa si dozvolim i da ništa ne pišem  niti ciljno razmišljam, tek opuštanje i malo vagabundarenja gradom ili po pitomim Francuskim selima ...  Tako eto Petak je, Dan Božji,  koračam  lagano pored rijeke i puštam da mi mozak luta a misli se roje.

U nekoj godini prije smrti dajđe Keme nazovem Sarajevo, on mi se javi na telefon  pa kaže kako stoji kraj prozora i hrani golubove. " E moja Nerice, teške su ove kasne godine, gledam kako mi otkazuje jedna po jedna  sposobnost a glava ostaje ista. Ma nije čovjek ništa do robot"... Šutim, ono što govori davno slutim a ipak bunim se:  "Tako jeste ali nemoj  dajđa da djeci kažeš,  oni su na pola puta, neka im ostane uvjerenje o magiji života"... I tako niti ja njega razuvjerih, niti on meni pomože. Ali povezaše nas riječi,  isto kaošto mi danas vratiše njegov glas i golubove na prozoru, dovoljno je da iz misli eliminišem vrijeme.

Oko nas plove kodovi (talasi)  davnih glasova i govora sve do danas milioni ljudi, pa kodovi telefonskih poruka, pa televizijski, radio kodovi ... i kodovi svakog kretanja jer svako kretanje nosi informaciju o sebi ... A mi u to sve uronjeni preko riječi prenosimo u sebe... riječi koje u nama kao okidači prouzrokuju promjene ..... Nije  sve isto, zastajem u hodu,  neuporedivo više  sam stvarna i svoja kada sam u Bosni i govorim maternji, nego ovdje sa svojim francuskim, bosanski jezik mi donosi mnogo više od proste razmjene-komunikacije, ima tu još nešto.
 
Na stotinjak metara puta, lijevo od rijeke, između privatnih kuća  prolaz , na zidu tabla na kojoj piše   "Jean Jaures" a ispod "Sans Issue" (bez izlaza) i saobraćajni znak da se nema kuda  proći dalje.

Stala sam, to "Sans Issue" je tako ružna riječ, beznadežna, sve zatvara , nema pokreta, depresivna, ne bih je u svome kodu niti da mi tijelo truje. I tada se sjetih maternje lijepe riječi "Ćorsokak" pa sve mi se rasvijetli, toliko da se nasmijah. Očigledno  sam pravljena  na bosanskim ADN kodovima, jer evo već  Ćor(avu)Sokaku u mislima  put probijam!

Dobro raspoložena nastavljam da koračam, mnogo čilija  koraka i dignuta zadovoljna pogleda , sigurna da sam puna kodova moje domovine. Zato meni ova zemlja i ne leži, veselo  misao luta,  zato uporno već godinama pišem  tražeći riječi  za mostove ljubavi za ranjenu nam zemlju.

Da naš ĆorSokak progleda!... .., smiješim se dalje. Pa i progledaće, akoBogda, nekome nekad je već bilo tako, da nije ne bi imali tu riječ, nego bi rekli kao ovi Francuzi "bez izlaza" ...a nismo, niti bi, ne daj (sasvim blizu naučno-legitimni) Bože!

Neise, dok ima Riječi, naći će se i kodova za dobro Bosanskog čovjeka.

Subota, Douai, 5.6. 2014