Život je otvorena vještina.
Da bi preživjeli znali smo biti robovi, puzati, šutiti, ubijati, pljačkati, lagati, ... Poštenje, humanost su luksuz rezervisan za one kojima je dobro, sigurni u svome postojanju ili rijetke intelektualne kamikaze!
Koliko samo iluzija o čovjeku!
Veliki broj pisaca i filozofa koji su nas zasipali pričama o humanosti i kritici čovjekovih animalnih poriva su sami bili čudaci, mizantropi, samoživi, ljubili slavu i same sebe!
Čak i u životu svetaca raznog porijekla otkrivamo samoljublje, neosjetljivost za pojedince pored njih, generaliziranu humanost i mizeriju u privatnom životu!
Zaista, život je otvorena vještina u kojoj sami sebe programiramo ... prije nego krenemo dalje pitajmo se o sebi samima. Može nam se desiti da se iznenadimo dobro svojom neosjetljivošću i ružnim navikama koje štete drugima za koje kažemo da ih volimo
Kao što sam ja jutros sebe naružila ostavivši ponovo Bosnu u daljini
Douai, 4 juli 2013