RECEPT ZA KONTROLU MASE - NEDODIRLJIVI

FILM "NEDODIRLJIVI"

Realizacija: Eric Toledano et Olivier Nakache

Glavne uloge:Omar Sy et François Cluzet

... Tri godine poslije Chti' koji je odveo u kino (ulaznica 8 eura) 8 miliona Francuza da uživaju u , u suštini banalnom, filmu o putu na rad na Sjever zemlje i susretu sa kulturom nekadašnjih rudara Baraka-frit i kobasice danas je Francuska je ponovo u ekstazi : "Nedodirljivi" nose već rekorde u gledanosti , gledaoci u sali ustaju na kraju filma i aplaudiraju oduševljeno, telefoni zvone, porodice idu na predstave! Ludnica da ne vjeruješ.

Začudjena tom euforijim gledam film koji, istina, uspijeva nasmijati ali koji je čista kič produkcija. Elem : on je bijel, postar, jako bogat, ima sve što pozeli, dvorac, avion, poslugu, pare da plati masera, sekretaricu, domačicu i momka koji će mu praviti društvo. On je i intelektualac i paraplegičar koji tijelo ne osjeća od ispod glave (zato ušima moze da mrda i eventualno da mu se seks pomjera iako on to ne moze da vidi ni osjeti). Ovaj drugi je crn, zgodan, mlad, siromašan, potentan i neobrazovan stigao iz Afrike tetki koja vec ima desetak djece od raznih muževa, nema posla, pokušava svirati , vucara se sa rajom , ništa ne radi , ali se javlja redovno na Zavod za zapošljavanje. I tako Zavod ih spaja da bi se dobila priča o dvojici ljudi koji su iz dva razna svijeta ali uspijevaju naći da ih veže odbacivanje normi tipa: "jadan ti (ja)", "meni te je žao", ili "srce mi se kida za tebe" i slično... Scene za glasan smijeh su na primjer kada Momak shvati da Ukočeni ne osjeća noge pa se zabavlja prolijevajući mu vrelu vodu na kožu i ova se puši (koja morbidnost!) ... Obadvojica se smiju, kino sala urliče od smijeha kada Momak vidjevši apstraktnu sliku za 30 000€ uzima platno i slika mrlje koje zajedno prodaju za 12000 eura. Ili kada prekidaju rodjendansku feštu sa orkestrom koji svira Vivaldijevu muziku naručivši hip-hop ritam da bi Momak igrao (lijep i seksi kao paganski bog) koji će pokrenuti stare bake i deke a Ukočenom iznuditi smijeh.... Srednja niža i niža klasa u sali stegnuta obavezama, navikama, poslušna i 'individualizirana' preživljavanjem i brigama oduševljava se ovim očigledim prikazom pada pod njen (ne)kulturni šarm svijeta kulturnih i truhlo bogatih u igri "može to i drugačije" ili "ja sam car" . Uz neporeciv šarm dva glavna glumca Indoktrinacija je potpuna! Bajka-film o bogatim i "dosadnim" i siromašnim i zabavnim, toliko puta vec oprobani jeftin štos koji pali uvijek kod široke publike kivne na taj drugi svijet je, u stvari, osmišljena česma za benigno oticanje jeda potlačenih bez dodira suštine problema (kao da suštine i nema i kao da je sve od prirode tek dako dato).

Jer narod je nezadovoljan, nezaposlenost i dalje raste u zemlji, priprema se novi napad države na socijalne beneficije stečene u doba socijalista na vlasti, smanjuje broj radnih mjesta u državnim bolnicama, povećava se broj simpatizera Mari Le Pen,,, i Sarkozy po malo gubi scenu. O revoluciji niko ne sanja, osvješćenje Evropom je sveprisutno jer niža klasa konstantno siromaši. "Moze to i drugačije", poručuje ovaj film, mogu se spojiti ta dva svijeta ekstremno bogatih i ekstremno siromašnih u eksploatisanju svakodnevnice u kojoj eksperimente plaća bogataš a za "ideje" je zadužen siromah ... i "ludo" se zabavljaju! ... Tako postaju "Nedodirljivi", ostajući , zadovoljni, svako na svojoj strani. Ostatak je za ismaštati,,,, ako se nema pametnijeg posla.