SRCE ŠOPENA

Večeras sam se rasplakala, ne uz muziku Šopena, nju sam slušala i slušala i donosila mi ljepotu, razni izvođači i u razna vremena. Nisam plakala ni zbog kratka života genija, iako je suza pošla i stala; nisam plakala ni zbog toga što je na samrti tražio da mu srce odnesu u Poljsku jer je "srce čovjeka tamo gdje je njegovo blago" ... Ne , zaplakala sam zarad ljudi u sali koji su 2 i po sata slušali priču o životu Šopena, praćenu muzikom sve do Mocartova Rekvijema koji je tražio da mu se svira u pogrebnu danu.

Zaplakala sam zbog izvođaća, 2 renomirana umjetnika došla iz Poljske večeras na poseban koncert u Muzej grada sa ambasadorom iz Pariza, Oni su tik iza  kraja nakon utihla zadnjeg zvuka klavira i Šopena odlaska  predložili publici da zajedno  zapjevamo "sretan rođendan", godišnjicu braka jednom od njih. Pjevali su, ljubili se , čestitali a publika je pjevala i pljeskala sa njima.

7.12.2014