SUBOTA U ŠEHERU

 

Jutro ne mijenja ništa. U prolazu prema pijaci na Dobrinji tezge sa velikom krupnim trešnjama po 4 KM kilo, , puno djece trčkara ulicom i mame ih jure, blijedi stariji muškarci, žene tužnih lica.

Ove godine su procvjetale ruže u malenom parku oko vodoskoka koji , začudo radi. Jedan dječačić ganja golubove oko vodoskoka dok mu se nana smiješi prolaznicima i tako dijeli radost djetetom. Zahvalna je pozdravljam osmijehom.

Poslije ću do Bašćaršije na ručak u moju aščincu u koju sam išla i prije 40 godina kao student jedan puta mjesečno kada bi stigla stipendija. I dalje prave najbolju sutliju u gradu i najbolje pače.

Dok trola kljusa čitam naslove u Oslobođenju ili Avazu , pa onda po neko pisanje: Imam osjećaj da su se oni u vlasti, sv redom, toliko zapetljali u trudu da osmisle besmisleni Dayton da više ni sami ne znaju ni gdje ni kako pa se glote oko , zaista banalnosti. 40 % aktivnog stanovništva je bez posla na sve strane, ali su oni našli da prave sranja oko matičnog broja stanovništva!

Glupost iza zavjese gdje je i vlast ...kao đavolja igra, ako stanu izgubiće sve ...
Ne osvrćem se i pišem i dalje. Mislim da je to jedini pravi način: Ne osvrtati se i nastaviti govoriti , praviti svijet, naš svijet razuma koji će jednog dana prevagnuti. A šta može li se šta drugo?

Sarajevo. 7 juni 2013