journal femme bOsniaque Poesie Aphorismes Dnevnik Bosna aforizmi Poezija Kratke priče
Jutro Nikad se neću vratiti u svoj voljeni grad, tamo me ne čeka niko 23. novembar 2015 Nikad se neću vratiti u svoj voljeni grad, tamo me ne čeka niko
Probudio me plač iz sna, Prvi puta nakon toliko godina, a tata je umro 2.juna 1984., ušla je svijest o smrti oca i u san. Francuska 22.novembar 2015 Foto NB, Česma ispred čaršijske džamije u Zenici, 2015
Sve religije su ljudska konstrukcija nebeskih vrata, svi ih vide drugačije i samo rijetki se popnu dovoljno visoko da im se ukaže panorama. A odatle, sve što se vidi je jedno i isto. Petak, jutro 20.novembar 2015
Bilo je to one godine kada sam morala prekinuti svaki susret sa Rožeom da bih nas zaboravila: sve je patilo za njim cijela ja i izvanjska i ona nevidljiva i svaki susret je vraćao sjećanje na sreću koju sam uz njega živjela pa je valjalo ponovo prolaziti...
Povod kao uvod Taj tako dragi, dragi naš Duško Trifunović koji je ukrašavao godinama večeri u Sarajevu moje mladosti Ako bih upisivala imena na veliki spomen zid onih koji su sebe dali našem gradu Duškovo ime bi sigurno tamo duboko urezano svjetlucavim...
14.novembar u sredini dana Biti u Francuskoj danas je biti u šoku, u dubokoj tuzi dubljoj nego što može dohvatiti naša svijest, nemati riječi. Kako ću reći da smo dobro na pitanje porodice i prijatelja, kada njih toliko nije dobro i ne samo ovdje i u...
Jesen boji lišće raskošnim bojama vatre, priroda se povlači da spava; danima rijekom plove suhi listovi, otužna kolona zaborava Na stablu pred prozorom nestaje krošnja, svi moji dani u bojama lista, potrošene snage za nečim novim sve sam više slikar umorna...
Tek sada, kada sam se okrenula pisanju, znam da sam odabrala bila pravi poziv i studirala tehniku. Dala mi je bila mogućnost veće aktivnosti, rješavanja problema, traženja rješenja i kreativnosti u prostoru. Pisanje je vezano za mjesto, samoća i ulazak...